Diosdado Cabello je dugogodišnji saveznik Cháveza i Madura koji danas predvodi unutrašnju bezbednost Venecuele. Kao ministar nadzire Bolivarsku miliciju i colectivos, strukture koje su često optuživane za nasilje nad protivnicima režima. Nezavisna misija UN dokumentovala je operacije represije, uključujući "Tun Tun" iz 2017. godine, a SAD ga terete optužnicama za trgovinu drogom.
Diosdado Cabello — Čovek Koji Upravlja Venecuelanskom Bezbednošću

Među hiljadama pristalica venecuelanskog predsednika Nicolása Madura koji su izašli na protest u Caracasu, posebno je upao u oči Diosdado Cabello, ministar unutrašnjih poslova, pravde i mira. Obučen u plavu kapu sa sloganom „Sumnjati znači izdati“, Cabello je marširao sa demonstrantima i održao govor ispred velikog portreta Madura i njegove supruge, Cilije Flores.
Ko je Cabello?
Rođen u El Furrialu (država Monagas), Cabello je po struci inženjer sa diplomom i postdiplomskim studijama na Univerzitetu Andrés Bello. Tokom vladavine Huga Cháveza (1999–2013) obavljao je više važnih funkcija: šef kabineta, ministar unutrašnjih poslova i pravde, ministar infrastrukture i drugih resora. Kao mladi oficir učestvovao je u pokušaju puča 1992. protiv predsednika Carlosa Andrésa Péreza i zbog toga proveo dve godine u zatvoru.
Uloga u Chávezovom pokretu i 2002. godini
Nakon dolaska Cháveza na vlast, Cabello je pomagao u organizovanju prorežimskih društvenih grupa poznatih kao Bolivarski krugovi, usmerenih na radnike i siromašne. Tokom dvodnevnog državnog udara u aprilu 2002. preuzeo je privremene dužnosti predsednika i izdao naređenje da elitne mornaričke jedinice oslobode Cháveza, koji je nekoliko sati kasnije vraćen na funkciju.
Moć i kontrola nad bezbednosnim strukturama
Posle Chávezove smrti 2013. i uspona Madura, Cabello je postao jedan od najuticajnijih ljudi u internom bezbednosnom aparatu. Kao ministar unutrašnjih poslova nadzire paravojne formacije, uključujući Bolivarsku miliciju i razne colectivos — naoružane grupe koje deluju u urbanim naseljima. Kritičari navode da su ove strukture često koristile nasilje kako bi gušile proteste i održavale kontrolu režima.
Naporan odnos sa pravom i optužbe
Nezavisna misija Ujedinjenih nacija za ljudska prava dokumentovala je slučajeve represija povezanih sa Cabellom, uključujući takozvanu operaciju „Tun Tun“ iz 2017. godine — policijske racije i hapšenja koje su UN opisale kao ciljane protiv protivnika vlasti. U izveštaju se navodi i da su colectivos delovali u koordinaciji sa snagama bezbednosti prilikom rasprava i privođenja demonstranata.
Cabello se, zajedno sa Nikolásom Madurom i bivšim ministrom Ramónom Rodríguez Chacínom, suočava i sa optužbama koje je podnelo Ministarstvo pravde SAD za umešanost u trgovinu drogom. Madurovi saveznici odbacuju ove optužbe kao pokušaj spoljneg pritiska i “imperijalne pretnje” usmerene protiv venecuelanskih resursa.
Vojna neravnoteža i paravojne snage
U tekstu koji je pratilo događaje istaknuto je koliko su vojni kapaciteti SAD i Venecuele različiti: SAD imaju oko 1,33 miliona aktivnih vojnika, dok se za Venecuelu navodi oko 109.000 aktivnih pripadnika. Prema istom izvoru, broj vojnih aviona i broj paravojnih boraca (navodno oko 220.000) dodatno komplikuju bezbednosnu situaciju. Ovi podaci treba tumačiti kao procene iz izveštaja koji su citirani u originalnom tekstu.
Zašto je Cabello važan?
Cabello je ključan zbog svoje uloge u koordinaciji državnog bezbednosnog aparata i paravojnih formacija. Kontrolom nad milicijama i colectivos on ima direktan uticaj na način reagovanja režima na unutrašnje izazove i proteste. Njegova pozicija i optužbe s kojima se suočava čine ga jednom od centralnih figura moderne venecuelanske politike.
Napomena: Neki detalji o navodnim operacijama i vojnim kapacitetima potiču iz izvora koji su citirani u originalnom tekstu; gde je prikladno, koristili smo izraze poput "navodno" ili "prema izveštajima" kako bismo naznačili da su to izveštajne tvrdnje, a ne sudski utvrđene činjenice.
Pomozite nam da budemo bolji.

























