Laboratorijski eksperiment pokazuje da se u uslovima sličnim međuzvezdanom prostoru glicin može spontano povezati i formirati peptidne veze. Istraživači su pri 20 K i pritisku ~10−9 mbar bombardovali led obložen glicinom i otkrili dipeptid glicilglicin, kao i signal za N-formilglicinamid. Rad objavljen 20. januara u Nature Astronomy sugeriše da svemirska hemija može doprineti stvaranju kompleksnijih prebiotskih molekula.
Eksperiment otkriva: Na svemirskoj prašini nastaju peptidne veze — novi tragovi o poreklu života

Laboratorijski eksperiment pokazao je da se jednostavne aminokiseline mogu spontano povezivati i stvarati peptidne veze u uslovima sličnim međuzvezdanom prostoru, što otvara nove puteve za razumevanje porekla života na Zemlji i mogućeg nastanka bioloških gradivnih jedinica u univerzumu.
Kako je sprovedeno istraživanje
Tim istraživača sa Univerziteta Aarhus, predvođen astrofizičarem Sergiom Ioppolom i postdoktorantom Alfredom Hopkinssonom, koristio je ciklotron u Mađarskoj (HUN-REN Atomki) da bombarduje ledene kristale obložene glicinom visokenergijskim protonima. Eksperimenti su vođeni na temperaturi od 20 K (≈ −253,15 °C) i pritisku oko 10−9 mbar da bi se što vernije simulovali uslovi međuzvezdanog medijuma.
Analiza i rezultati
Produkte su pratili infracrvena spektroskopija i masena spektrometrija, a korišćene su i deutrijumske oznake (teži izotopi vodonika) kako bi se precizno utvrdilo kako se atomi premeštaju tokom reakcija. Eksperiment je pokazao da se glicin u prisustvu jonizujućeg zračenja može spojiti i formirati dipeptid glicilglicin. Pored toga, u spektrima je uočen i signal koji su autori preliminarno identifikovali kao N-formilglicinamid — molekul povezan sa biokemijskim putevima važnim za sintezu gradivnih blokova DNK.
Zašto je ovo važno
Otkrivanje peptidnih veza i kompleksnijih organskih jedinjenja u uslovima sličnim onima u svemiru sugeriše da prebiotska hemija može biti znatno bogatija pre nego što meteoriti ili komete dostignu planetarne površine. To znači da su planete, pa i Zemlja, mogle dobiti već napredne molekule koje su olakšale početne korake ka nastanku života.
„Ako se aminokiseline mogu spojiti u svemiru i dostaviti kao već složeniji molekuli, to daje povoljniji start za nastanak života na planetama,“ rekao je Alfred Hopkinson.
Naredni koraci
Autori nameravaju da ispituju da li slični procesi važe i za druge proteinogene aminokiseline. Ako se pokaže da i one formiraju dijapeptide ili duže lance u međuzvezdanim uslovima, to bi proširilo listu mogućih prebiotskih molekula koji se formiraju izvan planetarnih sistema i utiču na distribuciju hemijske raznovrsnosti u svemiru.
Objavljeno: Rad je objavljen 20. januara u časopisu Nature Astronomy. Nalazi sugerišu da svemirska hemija može igrati značajniju ulogu u postavljanju hemijskih preduslova za nastanak života nego što se ranije pretpostavljalo.
Pomozite nam da budemo bolji.


































