Na teheranskom groblju Behesht‑e Zahra porodice demonstranata okupljaju se četvrtkom da oplakuju poginule u januarskim protestima. Mnogi posmrtni ostaci su dovođeni u mrtvačnicu Kahrizak, gde su rodbine satima tražile tela. U Velikom Bazaru raste ogorčenje i očaj zbog skokova cena (20–30%) i urušavanja poverenja u vlast.
Behesht‑e Zahra: Groblje pune tuge — Porodice demonstranata oplakuju poginule posle januarskih protesta

Četvrtkom uveče, najveće teheransko groblje Behesht‑e Zahra oživljava dok stotine ljudi dolaze da odaju poslednju počast poginulima u talasu protesta koji je potresao Iran u januaru.
Ne samo da su na tom prostoru sahranjeni šehidi iz prošlih sukoba, već je poslednjih nedelja tlo groblja obeleženo novim grobovima demonstranata — i nekoliko pripadnika bezbednosnih snaga. U manjem delu, među grobovima vojnika koje su pogođale bombe prošle godine, nižu se i sveže parcele posvećene žrtvama demonstracija.
Porodice kruže oko grobova u tišini; mnoge žene nose crne, do članaka duge čadore. Na nekim grobovima stoje fotografije nasmejanih mladića i devojaka, cvetne aranžmane i sveže latice — znakovi naglog i bolnog gubitka.
Jedna žena opisuje da su članovi porodice satima tražili tela u mrtvačnici Kahrizak pre nego što su ih identifikovali. Zbog straha od progonstva i reprize nasilja, okupljeni često traže diskreciju i zabranjuju snimanje.
CNN je izvestio sa mesta događaja uz dozvolu iranske vlade, dobijajući ograničen uvid u stanje na terenu. Na rubu groblja, manjim grupama su se pridruživali prijatelji i rodbina — tinjajuće emocije često su potisnute oprezom i strahom.
Osećaj očaja u Velikom Bazaru
Par minuta vožnje od groblja, u Teheranskom Velikom Bazaru, lokalni trgovci govore o rastućoj beznadežnosti. Prodavačica Hadis kaže da ništa neće povratiti poverenje nakon nasilnog obračuna u januaru. Mnogi su prestali da prihvataju poslovne čekove dok neizvesnost uzrokuje rapidne pomake kursa i cene.
Sagher, mlada žena iz bazara, rezimira oštrim rečima: „Imamo dva izbora — izaći i biti ubijen ili ostati kod kuće i umreti od gladi.“ Navodi da su cene tog dana porasle i do 20–30% u odnosu na prethodni, dok vrednost toman‑a rapidno pada, a dolarski i zlatni kursevi rastu.
Ovaj spoj državnog pritiska na javne proteste i ekonomske krize ostavlja dubok trag: od grobalja do pijace, oseća se strah, tuga i neizvesnost zbog budućnosti.
Pomozite nam da budemo bolji.




























