Rotana al-Raqab i njena majka Huda opisuju kako je obećani povratak kroz prelaz Rafah prerastao u višesatno čekanje, telesne pretrage, ispitivanja i konfiskaciju stvari. Prelaz Rafah radi samo delimično i pušta vrlo ograničen broj ljudi; u prvim danima ušlo je nešto više od 120 osoba, dok desetine hiljada, uključujući preko 18.500 pacijenata, i dalje čekaju. Međunarodne organizacije kritikuju procedure kao oblik kontrole i navode ponižavajuće postupke prema povratnicima.
Povratak kroz Rafah: Svedočenja Rotane i Hude o satima pretraga, ispitivanja i konfiskacija

Khan Younis, Pojas Gaze – Kada je Rotana al-Raqab saznala da su njeno i ime njene majke, Huda Abu Abed, uvršteni na prvu listu ljudi kojima je dozvoljen povratak u Gazu kroz prelaz Rafah, nakratko je osetila olakšanje. Umesto povratka porodici, njeno putovanje iz Egipta pretvorilo se u višesatno čekanje, telesne pretrage, ispitivanja i ponižavajuće postupanje – prema njenim rečima, u potpunosti degradirajući.
Iz Egipta ka Rafahu
Rotana (31) i Huda (56) napustile su Gazu prošlog marta zbog hitne medicinske nege: Rotani je, kako su joj rekli, bila potrebna velika operacija srca. Decu su ostavile kod rođaka, koji su tada bili raseljeni u oblasti al-Mawasi u Khan Younisu. Tokom razdvojenosti, Rotana kaže da ju je konstantno mučila briga za porodicu, posebno jer je njen suprug ranjen u jednom napadu.
Dan pre nego što je prelaz delimično otvoren, palestinska ambasada u Kairu obavestila ih je da su na prvoj listi za ulazak. Rafah je jedini prelaz koji direktno ne prolazi kroz izraelsko područje, ali je bio gotovo zatvoren od maja 2024. nakon preuzimanja kontrole od strane izraelskih snaga. Svedočenja povratnika pokazuju da prelaz radi samo delimično i pušta vrlo male grupe ljudi.
Prema izveštajima, oko 50 ljudi stiglo je do palestinske strane prelaza – od kojih su 38 vraćeni, a samo 12 prošlo nakon opsežnih pretraga i ispitivanja. Ministarstvo unutrašnjih poslova Gaze navelo je da je u prvim danima rada prelaza nešto više od 120 ljudi ušlo u Gazu, dok desetine drugih, uključujući hitne pacijente, nisu bile puštene. Palestinske zdravstvene vlasti kažu da više od 18.500 pacijenata čeka specijalizovanu terapiju koja je nedostupna u pojasu Gaze.
Pretrage, ispitivanja i konfiskacija poklona
Kada su Rotana i Huda konačno prešle na palestinsku stranu gde deluje Misija EU za pomoć na granici (EUBAM Rafah), nada za miran povratak brzo je nestala. Rotanu i druge putnike sproveli su vozilom uz pratnju izraelskih vojnih kola, zaustavili ih na otvorenom prostoru i podvrgli potpunim telesnim pretragama koje je izvršila žena u prisustvu dvojice muškaraca koji su se predstavljali kao pripadnici "protuterorističkih snaga".
"Ceo taj period sam bila napeta, čekajući da se prelaz otvori kako bih se vratila deci," rekla je Rotana za Al Jazeeru.
Nakon pretraga, Rotana je sprovedena na ispitivanje pred izraelskim vojnikom koje je, prema njenim rečima, trajalo oko tri sata. Opisala je ispitivanje kao „pritisak i ponižavajući govor“: kako je navela, oficir ih je vređao i pokušavao da ih provocira pitajući zašto se vraćaju u Gazu i sugerišući da će tamo živeti bez osnovnih uslova.
Huda je ispričala da su joj ruke bile vezane, oči povezane i da je tokom dvoursnog pritvora bila odvojena od ćerke. Navodno joj je naređeno da porodici kaže da se pripreme za prinudno preseljenje iz Gaze – pretnju koju su u javnoj debati postavljale i neke izraelske političke snage.
Pre nego što su nastavile put, Rotana i Huda su otkrile da su im izuzete gotovo sve stvari koje su spakovale za decu – igračke, slušalice, pa čak i hrana. Rotana je rekla da je nameravala da deci donese slatkiš za proslavu ponovnog susreta, ali su joj te stvari oduzete.
Reakcije i širi kontekst
U izjavi za štampu, Međunarodna komisija za podršku palestinskom narodnom pravu (ICSPR) oštro je osudila stroga ograničenja u radu prelaza, navodeći da su procedure – uključujući prethodno odobrene bezbednosne provere, stroge kvote i komplikovane procedure – pretvorile Rafah u "alat kontrole" umesto humanitarnog prolaza. Organizacija je takođe navela zabeležene slučajeve batinanja, ponižavajućih pretraga, dugotrajnog vezivanja lisicama, konfiskacije ličnih stvari i pretnji hapšenjem.
Iako su izraelske vlasti navodile da su mere neophodne iz bezbednosnih razloga, svedočanstva poput Rotaninog ukazuju na iskustva koja putnici doživljavaju kao ponižavajuća i obeshrabrujuća. Rotana i Huda su, uprkos svemu, odlučne: vratile su se u Gazu kako bi bile sa porodicom, iako su se time odrekle daljeg medicinskog tretmana u inostranstvu.
"Putovanje je bilo ubitačno... ali hvala Bogu, konačno smo stigle i ponovo se ujedinile sa voljenima," rekla je Rotana po dolasku u Naser medicinski kompleks u Khan Younisu. "Ono što nam se desilo bio je pokušaj da nas obeshrabre da se vratimo na svoju zemlju. Ali gde bismo otišle? Ovo je naš dom, ma šta bilo."
Pomozite nam da budemo bolji.


































