Tim sa Univerziteta u Warwick, koristeći podatke sa Cheopsa i drugih instrumenata, otkrio je u sistemu LHS 1903 neočekivan redosled planeta: stjenovita‑gasovita‑gasovita‑stjenovita. Simulacije su isključile sudare i zamene orbita kao verovatna objašnjenja. Nalaz podržava ideju o sekvencijalnom, „iznutra‑napolje“ formiranju planeta i podstiče preispitivanje koliko je Sunčev sistem tipičan.
Otkriven „iznutra‑napolje“ planetarni sistem: LHS 1903 razbija pravila o nastanku planeta

Nova posmatranja dovode u pitanje ustaljeni model nastanka planeta. Satelit Evropske svemirske agencije Cheops i tim istraživača sa Univerziteta u Warwicku otkrili su da sistem oko crvenog patuljka LHS 1903 ima neočekivan raspored planeta — stjenovita, gasovita, gasovita, pa opet stjenovita.
LHS 1903 je mali, hladan crveni patuljak koji značajno slabije svetli od Sunca. Tim pod vođstvom Thomasa Wilsona kombinovao je podatke sa Cheopsa i nekoliko drugih teleskopa na Zemlji i u svemiru kako bi mapirao planete u tom sistemu.
U početku su identifikovane tri planete: najbliža zvezdi je stjenovita, a slede dve gasovite. Međutim, detaljnijom analizom podataka sa Cheopsa otkrivena je četvrta, najudaljenija planeta — i ona deluje kao stjenovita planeta, što je u suprotnosti sa očekivanjima iz klasičnih modela formiranja.
"To čini sistem iznutra‑napolje, sa redosledom stjenovita‑gasovita‑gasovita‑stjenovita. Stjenovite planete obično se ne formiraju tako daleko od svoje zvezde," kaže Thomas Wilson.
Prevladajuće teorije predviđaju da blizu zvezde intenzivno zračenje uklanja gas sa mladih planeta, ostavljajući male stjenovite planete, dok se dalje od zvezde, u hladnijim oblastima, lakše akumulira gusta gasovita atmosfera i nastaju gasoviti džinovi.
Tim je testirao alternative: da je udaljena planeta nekada imala atmosferu uklonjenu silovitim udarom ili da su planete u toku evolucije zamenile orbite. Prema autorima studije, simulacije su takve scenarije praktično eliminisale.
Umesto toga, rezultati upućuju na drugačiji mehanizam — planete su možda nastajale sekvencijalno, jedna za drugom, u procesu poznatom kao inside‑out (iznutra‑napolje) formiranje. Po ovoj hipotezi, kasnije nastale planete mogle su se formirati u sredini sistema u kojoj je već bilo znatno manje gasa.
"Do trenutka kada se ta spoljašnja planeta formirala, sistem je možda već ostao bez gasa... Izgleda da smo pronašli prvi dobar posmatrački dokaz za planetu nastalu u gas‑siromašnom okruženju," kaže Thomas Wilson.
Maximilian Günther iz ESA ističe da otkriće pokazuje koliko je formiranje i evolucija planeta složeno i koliko još toga treba otkriti. Isabel Rebollido napominje da, kako raste broj različitih egzoplanetnih sistema, naučnici ponovo razmatraju teorije zasnovane na našem Sunčevom sistemu.
Ovo otkriće ne ruši odmah postojeće modele, ali predstavlja snažan motiv za dalje posmatranje i teorijsko preispitivanje — posebno u pogledu toga koliko su naša očekivanja o poretku planeta univerzalna.
Pomozite nam da budemo bolji.




























