Gisèle Pelicot najavljuje da će posetiti bivšeg muža u zatvoru kako bi mu, kako kaže, "u oči" postavila pitanje "zašto" i zatvorila jedno poglavlje svog procesa izlečenja. U memoarima A Hymn to Life opisuje kako ju je muž godinama drogirao i dozvoljavao desetinama muškaraca da je siluju. Dominique Pelicot je osuđen na 20 godina, a istrage su ponovo otvorile nerešene slučajeve iz 1990‑ih, uključujući smrt Sophie Narme.
Gisèle Pelicot Planira Posetu Bivšem Mužu U Zatvoru: "Hoću Da Ga Pogledam U Oči i Pitam 'Zašto'"

Gisèle Pelicot izjavila je da namerava da poseti svog bivšeg muža u zatvoru, opisujući taj susret kao „deo mog puta prema obnavljanju” i, u principu, „oproštaj”. Njene izjave dolaze u nizu intervjua pred objavljivanje memoara A Hymn to Life, u kojima opisuje porodičnu sagu i užas otkrića da ju je muž godinama drogirao i pozivao desetine muškaraca da je siluju u njihovom domu u Provansi.
Suđenje i javnost slučaja
Na suđenju u Avinjonu prošle godine, Dominique Pelicot osuđen je na 20 godina zatvora za otežano silovanje, a pedeset suvoptuženih takođe je osuđeno. Gisèle Pelicot je odbacila pravo na anonimnost i zahtevala javno suđenje jer je želela da, kako je rekla, stid „promeni stranu”.
Zašto želi posetu
„Prošlo je šest godina otkako su se činjenice saznale, i nikada nisam mogla da razgovaram s njim… Zato želim da ga posetim. Da mu postavim pitanja oči u oči, jer mi duguje objašnjenje za patnju koju je naneo našoj porodici i našoj deci,”
Gisèle kaže da želi da ga pogleda u oči i konačno mu postavi pitanje „Zašto?”. Ovaj susret, kako dodaje, treba da bude oproštaj — u principu poslednja konfrontacija — ali ne može da predvidi budućnost niti da garantuje da će ikada uspeti da mu oprosti. Ključno, ne želi da bude prožeta mržnjom: „Ne mogu da živim u mržnji.”
Tema oproštaja i izlečenja
Odbijanje da život posveti mržnji provlači se kroz memoar i intervjue. Umesto želje za osvetom, Pelicot govori o dozvoli da bude srećna: vremenom, muzikom, šetnjama, čokoladom i prijateljima. U razgovoru za Vogue opisuje male svakodnevne radosti koje joj pomažu da vrati boju u život: c'est magnifique. Gledajući se u ogledalo, poručuje sebi: „Dobro smo, ti i ja. Nije tako loše, posle svega.”
Mračna prošlost i otvorene istrage
Memoar ne briše decenije pre nego što su zločini otkriveni. Pelicot ističe da je 40 od 50 godina braka verovala da je udala za „dobrog čoveka” — muškarca koji je kuvao, popravljao, bio uredan i vredan. Isto vreme, istraga je ponovo otvorila nerešene slučajeve iz 1990‑ih, uključujući silovanje i ubistvo agentkinje Sophie Narme iz 1991. godine: njeno telo će biti ekshumirano kako bi se tražili novi DNK dokazi, a Dominique Pelicot je ispitan u vezi s tim slučajem. Ako se dokaže njegova umešanost, za Gisèle bi to bila „još jedna silazna linija u bezdan”.
Porodične posledice i budućnost
Otkrivanje zločina duboko je pogodilo porodicu. Gisèle upozorava da tragedija ne zbližava automatski porodicu — naprotiv, to je „detonacija koja je sve odnela”. Nesigurnost oko toga da li je i ćerka Caroline bila zlostavljana ostavlja je u stalnom strahu i čekanju odgovora od oca; Gisèle ističe da će je, koliko je moguće, podržavati.
Novi početak
U privatnom životu, u junu 2023. Gisèle je upoznala Jean‑Loupa, penzionisanog stjuarda Air Francea, na Île de Ré. Par deli francuskog buldoga, ljubav prema muzici i duge šetnje. Pelicot poručuje ženama da i u zrelijem dobu i posle traume postoji pravo na sreću: „I dalje imamo pravo na sreću. Ja sam dokaz da je sve moguće.”
Zaključak: Memoar A Hymn to Life je lični račun prošlosti, javni poziv na odgovornost i priča o pokušaju izlečenja nakon strašnih zločina. Gisèle Pelicot nastavlja da traži odgovore, ali i da gradi život u kojem nema mesta za trajnu mržnju.
Pomozite nam da budemo bolji.


































