Hapšenje Nicolása Madura 3. januara 2026. potreslo je savez Venecuele i Kube i otvorilo pitanje budućnosti kubanske ekonomije bez venecuelanske naftne pomoći. Kuba već beleži pad od oko 11% BDP-a od 2020., nestašice energenata, vode i lekova, kao i rast emigracije i nezadovoljstva. Ako Venecuela trajno prekine snabdevanje, pritisak na režim će se pojačati, ali politička promena nije automatska.
Hapšenje Nicolása Madura Uzdrmalo Savez Havane i Karakala — Šta Znaci Kraj Venecuelanske Naftne Pomoći Za Kubu?

Snimak na kojem je lisicama vezani predsednik Nicolás Maduro doveden u pritvorski centar u Bruklinu predstavlja ozbiljan udarac za političke rukovodioce u Havani i otvara pitanje budućnosti energetske i političke veze između Venecuele i Kube.
Krátak pregled događaja
Operacija 3. januara 2026. u kojoj je uhapšen Maduro odmah je izazvala diplomatski potres. Predsednik Donald Trump izjavio je da je „Kuba tema o kojoj ćemo razgovarati“, dok je državni sekretar Marco Rubio upozorio da bi havanski režim trebalo da bude zabrinut. Administracija je potom jasno stavila do znanja da više neće dozvoliti da Venecuela snabdeva Kubu naftom.
Zašto je Venecuela bila važna za Kubu
Od dolaska na vlast 1999. godine, Hugo Chávez je uspostavio blisku vezu sa Havannom: Venecuela je isporučivala naftu na povoljnim uslovima u zamenu za medicinsko osoblje i obuku bezbednosnih snaga. Tokom narednih decenija ta pomoć je bila ključna za kubansku ekonomiju, a neki opozicioni izvori navode da je između 2002. i 2022. Caracas navodno doprineo oko 60 milijardi USD.
Gospodarska kriza na Kubi
Već pre najnovije krize, Kuba se suočavala sa ozbiljnim problemima: od 2020. godine BDP je opao za oko 11%, vrednost peza nastavlja da pada, a snabdevanje električnom energijom, vodom i lekovima postalo je nepouzdano. Industrijska i poljoprivredna proizvodnja opadaju, dok uvoz hrane bledi — što je dovelo do veće nesigurnosti u ishrani, porasta uličnog kriminala i širenja zaraznih bolesti koje se ranije retko viđale.
Društvena napetost i emigracija
Od 2020. više od milion ljudi je napustilo Kubu — neki izvori, uključujući istraživanja koja autor pominje, govore i o cifri bližoj 2 miliona. Javna ispitivanja iz 2024. pokazuju veliko nezadovoljstvo Komunističkom partijom i predsednikom Miguelom Díaz-Canalom. Protesti iz jula 2021. i pokret San Isidro ilustriraju rastuću nesaglasnost, naročito među mladima.
Moguće posledice gubitka venecuelanske pomoći
Bez redovnih isporuka nafte, kubanska vlada će se suočiti s dodatnim pritiskom na privredu i javne usluge. Administracija SAD očigledno očekuje da će ekonomski kolaps pojačati pritisak na režim i dovesti do promene vlasti bez direktne vojne intervencije. Međutim, postoje i rizici: režim je već preživeo velike krize u proteklih 60 godina, a prelazak iz ekonomskog kolapsa u brzu političku promenu nije garantovan.
Stavovi u Kubi
Prema anketama i razgovorima koje autor iznosi, mnogi Kubanci, posebno mlađi i oni s članovima porodice u inostranstvu, sve manje veruju državnoj propagandi koja krivicu svaljuje isključivo na američki embargo. Autor navodi da su u njegovoj maloj i nereflesktovanoj anketi pet od šest prijatelja izrazili spremnost da podrže stranu intervenciju ukoliko ona ukloni režim — ali autor to priznaje kao ograničen uzorak.
Zaključak i izvori
Hapšenje Nicolása Madura dodatno je oslabilo ključnu vezu koja je dugo održavala kubanski režim. Ako se snabdevanje naftom prekine trajno, ekonomski pritisci će se pojačati — ali dalji razvoj zavisi od niza neizvesnih faktora, uključujući domaću otpornost režima, međunarodne reakcije i sposobnost opozicije da organizuje održive promene.
Napomena: Tekst je prilagođena i dopunjena verzija članka objavljenog u The Conversation, koji je napisao Joseph J. Gonzalez (Appalachian State University).
Pomozite nam da budemo bolji.




























