Type One Energy, uz podršku Bila Gejtsa, podnela je 29. januara 2026. zahtev za licencu za izgradnju prototipa stellaratora Infinity One na lokaciji bivše termoelektrane Bull Run u Claxtonu, Tennessee. Plan je da prototip i centar za obuku budu operativni do 2029., a kasnije se planira izgradnja veće elektrane Infinity Two od 350 MWe. Projekat koristi iskustvo sa HSX i Wendelstein 7‑X i predstavlja primer trenda „repurposed energy“, ali rokovi i tehnički izazovi zahtevaju oprezan optimizam.
Bil Gejts Gradi „Veštačko Sunce“ u Tennesseeju — Stellarator Infinity One Cilja 2029.

Na mestu gde su 28. juna srušeni dimnjaci bivše termoelektrane Bull Run u Claxtonu, Tennessee, započinje novi projekat koji bi mogao da oblikuje budućnost proizvodnje električne energije. Umesto simbola fosilne ere, na toj lokaciji planira se izgradnja eksperimentalnog fuzijskog reaktora pod imenom Infinity One, koji razvija kompanija Type One Energy uz podršku Bila Gejtsa.
Podnet Zahtev Za Licenciranje
29. januara 2026. Type One Energy je podnela inicijalnu aplikaciju za izdavanje dozvola potrebnih za početak gradnje. Po planu, lokacija će obuhvatati prototip stellaratora Infinity One, centar za obuku radne snage, kao i kasniji projekat veće elektrane — Infinity Two snage 350 MWe. Prvi cilj je da Infinity One bude pušten u rad i funkcioniše do 2029. godine.
Šta je stellarator?
Infinity One je stellarator — tip fuzionog uređaja koji, kao i tokamak, zadržava plazmu ali koristi složenu, uvijenu mrežu magnetskih namotaja umesto simetričnog prstena. To omogućava stabilniji rad plazme bez potrebe za velikim unutrašnjim električnim strujama, a ciljane temperature su reda veličine ~100 miliona °C. Stellaratori često rešavaju neke stabilnosne izazove tokamaka, ali su konstrukciono i inženjerski zahtevniji.
„Od februara 2024. blisko sarađujemo, razmenjujući relevantne dizajnerske informacije i znanja neophodna za utvrđivanje odgovarajućih uslova licenciranja za fuzijsku elektranu,“ izjavio je Christofer Mowry, izvršni direktor Type One Energy. „Ova saradnja čini Tennessee međunarodnim modelom ‘bezbednosti po dizajnu’ i transparentnosti u procesu dobijanja dozvola za fuzijske mašine.“
Iskustvo i kontekst projekta
Type One Energy ne kreće potpuno ispočetka: među osnivačima i ključnim inženjerima su stručnjaci koji su radili na projektima kao što su Helically Symmetric Experiment (HSX) u Univerzitetu Wisconsin–Madison i Wendelstein 7‑X u Greifswaldu — najveći stellarator danas. To doprinosi tehničkoj verodostojnosti, ali ne uklanja sve izazove.
Trend "Repurposed Energy"
Izbor lokacije na mestu bivše termoelektrane deo je šireg trenda korišćenja napuštenih industrijskih prostora za nove energetske tehnologije — tzv. repurposed energy. Slični primeri uključuju Form Energy (gvožđe‑vazdušne baterije) i projekt TerraPower (fisioni reaktor) koji takođe grade pored penzionisanih termoelektrana.
Planovi i izazovi
Plan za puštanje prototipa u rad do 2029. zvuči ambiciozno i zaslužuje opreznu dozu skepticizma: fuzija dugo obećava „neograničenu“ energiju, ali i dalje postoje tehničke, regulatorne i operativne prepreke. Ipak, kombinacija stručnosti, iskorišćene infrastrukture i fokusiranog licenciranja predstavlja praktičan pristup ka ubrzanju razvoja.
Zaključak: Projekat Infinity One je interesantan i relevantan primer kako privatne investicije i postojeće lokacije mogu ubrzati eksperimente u fuziji. Ako uspese, sledeći koraci bi mogli da promene način proizvodnje električne energije — ali put ostaje pun izazova.
Pomozite nam da budemo bolji.


































