Masovni protesti u Iranu doveli su do talasa žalosti, straha i izraženog prkosa. Chehelom komemoracije postaju mesta javnih antirežimskih okupljanja, a snage bezbednosti su često koristile suzavac i vatru. Broj žrtava se kreće između državnog bilansa (3.117) i nezavisnih procena (>7.000). Istovremeno raste ekonomska kriza, a neki demonstranti otvoreno podržavaju Rezu Pahlavija ili se nadaju inostranoj intervenciji, što povećava rizik od eskalacije.
Iranci u žalosti i prkosu: Chehelom komemoracije postaju novi talas protesta

U Teheranu, nastavnikinja je stajala na balkonu i u mraku viknula: „Smrt diktatoru!” i „Smrt ubici, Khameneiju!”, pridruživši se povicima koji su se čuli sa prozora i krovova u njenom relativno imućnom kvartu. Nekoliko glasova iz mraka odgovorilo je sloganima u korist režima, ali su susedi preglasali pristaše vlasti: „Ćuti! Udavi se!”, ispričala je za Associated Press pod uslovom anonimnosti.
Žalost, strah i prkos
Iranci širom zemlje i dalje žive u šoku, tuzi i strahu posle masovnih protesta koje je, prema izveštajima, ugušila najkrvavija represija od uspostavljanja Islamske Republike. Broj poginulih je sporan: agencije za ljudska prava navode više od 7.000 mrtvih, dok je iranska vlada 21. januara objavila zvanični bilans od 3.117 žrtava. Desetine hiljada ljudi verovatno su privedene.
Chehelom: tradicija koja postaje politički signal
Prkos se ponovo ispoljava na komemoracijama 40 dana posle najtežih dana – chehelom (persijski za "40. dan"). Ove ceremonije, tradicionalno porodični obredi sećanja, u talasima protesta često prelaze u javne skupove i antirežimske poruke. Videi verifikovani od strane AP pokazuju stotine ljudi na chehelom ceremonijama u gradovima poput Abdanana i Mashhada, koji prelaze u povike „Smrt Khameneiju” i druge antirežimske slogane.
U Abdananu su snimci pokazali kako bezbednosne snage pucaju iz oklopnog vozila i koriste suzavac dok okupljeni beže. Objave na društvenim mrežama ukazuju i na pokušaje vlasti da ograniči prisustvo na nekim komemoracijama.
Javni bes, ekonomska kriza i kulturni otpor
Osim gneva zbog represije, Iranci se suočavaju s naglim pogoršanjem ekonomije i padom vrednosti valute. Mnogi opisuju svakodnevni život kao borbu sa inflacijom i nestašicama – "kupovina voća postala je luksuz", kaže jedan učesnik protesta iz Karaja. Raspoloženje se odražava i u kulturi: poznate ličnosti povlače se iz javnih uloga, a pojedini sportski i kulturni autoriteti javno su izrazili saučešće i povukli podršku režimu.
Političke implikacije i strah od eskalacije
Tokom januarskih protesta zapažena je i promena u političkim zahtevima: slogani u podršci Rezi Pahlaviju, sinu zbačenog šaha, postali su vidljiviji nego ranije. Deo demonstranata otvoreno izražava i nadu u inostranu intervenciju, dok drugi strahuju da bi takav scenario doveo do rata i još većeg krvoprolića. Istovremeno, Sjedinjene Države su pozicionirale ratne brodove i borbene avione u regionu dok se paralelno vode pregovori sa Iranom oko nuklearnog sporazuma, što dodatno pojačava neizvesnost.
„Više nego tužni, ljudi su besni. Svi čekaju neku vrstu eksplozije,”
rekao je jedan stanovnik Karaja koji je izgubio više prijatelja i rođaka tokom protesta.
Zaključak
Uznemirenost, kolektivna žalost i izražen prkos formiraju složen trenutni odnos iranskog društva prema vlasti. Chehelom komemoracije postaju mesto javnog izražavanja nezadovoljstva, dok ekonomska kriza i strah od daljeg nasilja stvaraju mračnu pozadinu za moguće naredne događaje u zemlji.
Pomozite nam da budemo bolji.



























