Iranci u egzilu u Istanbulu i evropskim gradovima reagovali su pomešano na vazdušne udare SAD i Izraela: mnogi su zabrinuti zbog mogućeg rata, ali i optimistični da bi udari mogli oslabiti režim u Teheranu. Dijaspora je pratila vesti uprkos prekidu interneta u Iranu, pripremala zalihe i planove evakuacije, dok su u Briselu, Londonu i Berlinu održani kontrastni skupovi podrške i protivljenja. Situacija ostaje napeta, s rizikom daljeg pogoršanja i ljudskih žrtava.
Iranci u egzilu pomešanih osećanja: između straha i nade nakon udara SAD i Izraela

Iranci koji žive u inostranstvu, posebno u Istanbulu i evropskim gradovima, reagovali su pomešano nakon što su SAD i Izrael pokrenuli vazdušne udare na ciljeve u Iranu. Dok su mnogi zabrinuti zbog mogućeg proširenja sukoba i sudbine porodica koje su ostavili kod kuće, značajan broj izgnanika pozdravio je udare kao potencijalnu priliku da se oslabi režim u Teheranu.
Reakcije iz Istanbula
Reza, 39-godišnji student starijih godina koji nije želeo da otkrije prezime, rekao je za AFP:
„Rat nije dobar, ali je bolji nego što režim ubija našu decu. Srećan sam što američki i izraelski avioni pogađaju vojne ciljeve.“Mnogi Iranci izgnanici u Turskoj pratili su vesti neprestano, pomalo optimistični da udari mogu podstaći novi talas protesta unutar zemlje.
Strahovi, pripreme i prekid komunikacija
I pored blokade interneta u Iranu, ljudi su uspevali da stupaju u kontakt sa porodicama. Mehdi, inženjer iz Tabriza, rekao je da su se porodice pripremale za mogućnost rata — štedeli su gorivo, skladištili hranu i planirali prelazak u ruralne oblasti. Mnogi iz dijaspore naglašavaju da ne podržavaju nužno intervenciju stranih sila, već žele slobodu i demokratske promene u domovini.
Nade u političku promenu
Neki egzilanți vide udare kao priliku da se ponovo podstaknu masovni protesti koji bi mogli dovesti do promena. Pojedini izrazito podržavaju povratak i ulogu Reze Pahlavija, najstarijeg sina bivšeg šaha, kao simbol prelazne vlasti; drugi, pak, naglašavaju potrebu za demokratskom tranzicijom bez vraćanja monarhije.
Dijaspora u Evropi
U Briselu, Londonu i Berlinu članovi iranske dijaspore održali su različite skupove: manji protesti sa zastavama iz perioda pre revolucije, skupovi podrške američkoj akciji, ali i antiratni mitinzi koji skandiraju "Ruke dalje od Irana". U Londonu se na jednom skupu pojavilo oko 300 ljudi koji su marširali ka iranskoj ambasadi.
Kontekst i opasnosti
Pre napada, SAD su dodatno rasporedile vojne snage u regionu, što je pojačalo strah od eskalacije. Predsednik SAD je Irancima poručio da iskoriste trenutak, izjavivši: „Sat vaše slobode je na pragu.“ Istovremeno, mnogi u dijaspori upozoravaju da rat donosi ljudske žrtve i teške dane, ali veruju da će Iran na kraju preživeti i da će se nastaviti borba za demokratiju.
Brojke: Turska trenutno ima više od 74.000 Iranaca sa dozvolama boravka i oko 5.000 izbeglica, a tursko-iranska granica duga je oko 500 kilometara. Za sada nema izveštaja o masovnim prelascima granice.
Zaključak
Događaji su izazvali mešovite, ponekad kontradiktorne emocije u iranskoj dijaspori: istovremeno strah, tuga i ljutnja zbog žrtava, ali i nada da bi spoljne akcije mogle otvoriti put ka unutrašnjim promenama. Dok su skupovi u evropskim prestonicama pokazali raznolikost stavova, jedno je jasno — sudbina Irana nastaviće da bude važna tema za njegove iseljenike širom sveta.
Pomozite nam da budemo bolji.





























