Svet Vesti
Science

Kako tardigradi reaguju na simuliranu marsovsku prašinu — šta su otkrili naučnici

Kako tardigradi reaguju na simuliranu marsovsku prašinu — šta su otkrili naučnici
Lead image: Denis---S / Shutterstock(3D render of tardigrada in space. Credit: Denis---S / Shutterstock.)

Nova studija u International Journal of Astrobiology istražila je kako tardigradi reaguju na dva simulanta marsovskog regolita (MGS-1 i OUCM-1) zasnovana na uzorcima Curiosity rovera. MGS-1 je izazvao značajnu inhibiciju aktivnosti tardigrada već posle dva dana, dok je OUCM-1 bio manje štetan. Nakon ispiranja MGS-1 vodom, štetni efekti su nestali, što ukazuje na prisustvo rastvorljivih supstanci poput soli. Nalaz je značajan za sprečavanje nenamerne kontaminacije Marsa i za eventualnu upotrebu regolita u podršci biljkama i ljudima.

Tardigradi su izuzetno otporna bića. Poznati i kao vodeni medvedi, ovi osmonožni, višestanični mikroskopski organizmi imaju sposobnost da se dehidriraju, skrče u stanje anabioze i ponovo ožive kada dobiju vodu. Pronađeni su u dubinama okeana, u skoro zaleđenim arktičkim uslovima, pa čak i u vakuumu svemira. Ali kako bi se snašli na Marsu?

Studija i metoda

Nova studija objavljena u International Journal of Astrobiology ispitala je preživljavanje tardigrada u simuliranim uzorcima marsovskog regolita. Mikrobiološkinja Corien Bakermans sa Penn State University i njen tim pomešali su tardigrade sa dve vrste simulirane marsovske prašine (regolita). Oba simulanta su dizajnirana da oponašaju uzorke prikupljene od rover-a Curiosity: MGS-1 kao opšti model marsovskog regolita i OUCM-1 koji bliže odgovara specifičnoj lokaciji uzorkovanja.

Rezultati

Tardigradi se ni u jednom od ova dva simulanta nisu razmnožavali niti prosperirali, ali su se uočile značajne razlike u njihovoj aktivnosti. "Za simulant MGS-1 uočili smo značajnu inhibiciju — smanjenu aktivnost — već nakon dva dana," navodi Bakermans. "To je bilo znatno štetnije u poređenju sa OUCM-1, koji je takođe imao inhibirajući efekat, ali mnogo slabiji."

Istraživači su pretpostavili da MGS-1 sadrži neku štetnu, rastvorljivu supstancu, pa su isprobali ispiranje regolita vodom. Nakon ispiranja, tardigradi su pokazali gotovo normalnu aktivnost i kretali su se pod mikroskopom na svojih osam nogu.

"Izgleda da u MGS-1 postoji nešto veoma štetno što se može rastvoriti u vodi — možda soli ili neki drugi rastvorljivi sastojak," objasnila je Bakermans. "To je neočekivano, ali povoljno u tom smislu što regolit može delovati kao barijera protiv kontaminanata. Sa druge strane, isprati ga je moguće kako bi se potencijalno podržao rast biljaka ili umanjio rizik za ljude koji stupe u kontakt sa prahom."

Implikacije

Rezultati imaju važne implikacije za planetarnu zaštitu i buduće misije: marsovski regolit može prirodno otežavati preživljavanje nekih Zemljinih organizama, što smanjuje rizik od nenamerne kontaminacije. Istovremeno, prisustvo rastvorljivih štetnih supstanci ukazuje na to da će za bezbednu upotrebu regolita (npr. u uzgoju biljaka ili rukovanju materijalom) možda biti potrebne pripremne mere poput ispiranja ili neutralizacije.

Ukratko, tardigradi nisu trenutno kandidat za lako naseljavanje Marsa — ali ova istraživanja pomažu da bolje razumemo interakcije između Zemljinih organizama i martovske sredine, što je ključno za odgovorno istraživanje svemira.

Originalno objavljeno u Nautilus.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno