Ukratko: Nakon udara SAD i Izraela na Iran 28. februara, Huti u Jemenu reagovali su uglavnom retorički i kroz proteste, izbegavajući direktnu vojnu eskalaciju. Analitičari ocenjuju da je reč o svesnoj strategiji strpljenja: Huti ne žele da rizikuju direktnu američko-izraelsku odmazdu, ali zadržavaju sposobnosti za napade dronovima i raketama. Pad iranskog režima ili prekid dotoka oružja predstavljao bi ozbiljan problem za Hutije, dok nastavak sukoba povećava rizik od širenja borbi i u Crvenom moru.
Zašto se Huti iz Jemena zasad drže po strani u sukobu Izraela i SAD s Iranom — strategija strpljenja

Sanaa, Jemen — Vazdušni udari koje su SAD i Izrael izvele protiv Irana nakon 28. februara bacili su širi Bliski istok u novu fazu napetosti. Talas tenzija iz Irana proširio se na gradove poput Abu Dabija, Dohe, Kuvajta, Maname i Bejruta, ali Jemen je – iznenađujuće za neke posmatrače – ostao relativno miran.
Trenutna uzdržanost hutskog pokreta
Huti, Iranom podržana de fakto vlast na severozapadu Jemena, od oktobra 2023. izvode napade na američke i izraelske ciljeve u okviru šire podrške Palestini. Međutim, u nedeljama nakon početnih udara na Iran njihova reakcija bila je ograničena na retoriku i masovne proteste u Sani, bez direktne vojne eskalacije protiv SAD ili Izraela.
Zašto se Huti povlače — analiza
Analitičari ukazuju da je trenutna uzdržanost rezultat strateškog proračuna: rukovodstvo Huta želi da izbegne direktnu američko-izraelsku odmazdu dok čuva svoje kapacitete. "Intervencija Huta ostaje mogućnost i mogla bi se realizovati kroz faznu eskalaciju", kaže Luca Nevola, viši analitičar za Jemen i Zaliv u ACLED-u. "U ovoj fazi glavni prioritet je izbegavanje direktne odmazde SAD i Izraela."
"Grupa izgleda da se plaši izraelske obaveštajne mreže i mogućnosti dekapitacije rukovodstva," — Luca Nevola.
U avgustu prošle godine izraelski napadi navodno su ubili najmanje 12 visokih huti zvaničnika, uključujući premijera Ahmeda al-Rahawija i načelnika štaba Mohammeda al-Ghumarija. Ti gubici su uticali na oprez u vrhu pokreta i povećali strah od široke vazdušne kampanje nad teritorijama koje kontrolišu.
Mogući scenariji eskalacije
I pored uzdržanosti, Huti nisu onesposobljeni i zadržavaju sposobnosti za napade dronovima i raketama. Analitičari upozoravaju na nekoliko scenarija:
- Aktivacija u slučaju direktnih udara na huti ciljeve ili ako anti-huti snage ostvare značajan napredak u zemlji.
- Fazna eskalacija koja bi uključivala gađanje pomorskih konvoja u Crvenom moru, napade na brodove ili lansiranja prema ciljevima u regionu.
- Širenje spiska meta na izraelsku teritoriju, američke ratne brodove i partnere Israela u regionu (npr. UAE) ukoliko dođe do daljih provokacija ili pritiska.
Nevola dodaje da bi dugotrajniji sukob mogao iscrpeti sisteme protivvazdušne odbrane u regionu, čime bi huti raketni i dron napadi mogli postati efikasniji i razorniji.
Logistika, moral i iranski uticaj
Huti su snažno vezani za iranske autoritete kroz političku i, po optužbama međunarodnih tela, logističku podršku. Pad iranskog režima ili prekid dotoka oružja bio bi za Hute ozbiljan udar: mogao bi da smanji snabdevanje oružjem i naruši moral pristalica.
UN panel je 2022. godine identifikovao zaplene oružja za koje je verovatno da su stigle iz Irana, dok Teheran te tvrdnje više puta nije priznao. Eksperti upozoravaju da bi prekid tih ruta značajno oslabio huti kapacitete.
Operacije u Crvenom moru i posledice
Od kraja 2023. do 2025. Huti su vodili kampanju napada na brodove u koridoru Crvenog mora — ta kampanja je, prema dostupnim izvorima, odnela najmanje devet života i potopila četiri broda, ometajući trgovinski tok u jednom od najprometnijih pomorskih prolaza.
Perspektiva iz Jemena
Na ulicama Sane zabrinutost je opipljiva. Meštani poput Mohammeda Yahiye, 28, kupuju osnovne namirnice i pripremaju se na moguće posledice šireg sukoba. "Mislio sam da će vazdušni udari na Sanu početi za nekoliko sati," kaže Yahia, ali za sada Huti još nisu krenuli u direktnu konfrontaciju.
Zaključak
Huti trenutno biraju strategiju strpljenja: verbalna podrška Iranu i simbolični postupci, ali ne direktna vojna eskalacija. Ipak, mogućnost da se uključe u sukob ostaje realna — pogotovo ako budu direktno napadnuti ili ako se promeni regionalna dinamika. Ključno pitanje ostaje koliko će dugo Iran i njegovi saveznici moći da vode istovremene operacije bez ugrožavanja lanca snabdevanja i komandi svojih regionalnih saveznika.
Pomozite nam da budemo bolji.


































