Analiza mehurića vazduha iz ledenih jezgara sa Summit Station (Grenland) otkriva porast atmosferskog vodonika na severnoj hemisferi sa ~285 ppb na ~530 ppb tokom poslednja dva veka. Iako vodonik nije direktan gas staklene bašte, može smanjiti efikasnost atmosferских "čistača" (npr. OH radikala) i time indirektno usporiti uklanjanje metana, ubrzavajući zagrevanje. Nalazi ističu potrebu za praćenjem emisija, naročito u kontekstu širenja zelenog vodonika.
Mehurići Leda Otkrivaju Porast Vodonika: Mogući Rizik Za Metan I Zeleni Vodonik

Novo istraživanje zasnovano na analizi mehurića vazduha zarobljenih u ledenim jezgrama sa Summit Station (Grenland) otkriva značajan porast atmosferskog vodonika na severnoj hemisferi u poslednja dva veka. Iako vodonik sam po sebi nije gas staklene bašte, njegova interakcija sa atmosferskim „čistačima“ može smanjiti uklanjanje metana i tako indirektno ubrzati zagrevanje.
Kako su naučnici radili
Istraživači sa University of California, Irvine ispitali su mehuriće vazduha iz uzoraka leda unutar 48 sati od vađenja, koristeći gasni hromatograf direktno na terenu. Zbog velike propustljivosti vodonika kroz led, klasično čuvanje gasova u bočicama nije očuvalo njegove stvarne nivoe, pa je tim razvio prenosni analizator koji je mogao da radi iz šatora na ledenom pokrivaču.
Glavni nalazi
Upoređivanjem sa utemeljenim zapisima metana, tim je procenio da njihovi podaci sežu najmanje 1.100 godina unazad. Podaci pokazuju da je tokom Malog ledenog doba (oko 1500–1800. g. n.e.) koncentracija vodonika pala za otprilike 50 delova na milijardu (ppb), da bi se potom na severnoj hemisferi povećala sa približno 285 ppb na oko 530 ppb u modernom dobu.
„Planirali smo da uzorke sačuvamo u bočicama za kasniju analizu, ali nismo uspeli da zadržimo nivoe vodonika — pa smo morali da razvijemo kompletan analizator koji funkcioniše na terenu,“ rekao je John Patterson, koautor studije sa UC Irvine.
Zašto je to važno
Iako vodonik ne apsorbuje toplotu kao klasični gasovi staklene bašte, on reaguje sa atmosferskim „detergentima“ — poput hidroksilnih (OH) radikala — koji inače razgrađuju metan. Studija sa Stanforda iz decembra 2025. ukazuje da porast vodonika može smanjiti efikasnost ovih uklanjanjača, čineći da vodonik indirektno doprinosi zagrevanju (procena: do 11 puta veći uticaj nego CO2 tokom jednog veka, sa većim efektom u prvih 20 godina). Autori navode i procenu da su rastući nivoi vodonika doprineli otprilike 0,02 °C globalnog zagrevanja u periodu 2010–2020.
Implikacije za energetiku i klimu
Kako prelazak na „zeleni vodonik“ (proizveden iz obnovljivih izvora) postaje realna opcija za dekarbonizaciju, ključno je razumeti kako i koliko vodonika dospeva u atmosferu. Neželjene emisije iz proizvodnje, transporta i skladištenja vodonika mogle bi pojačati njegov atmosferski efekat putem smanjenja uklanjanja metana. Istraživači predlažu dodatna merenja, uključujući uzorke iz Antarktika, kako bi se precizno odredile razlike između hemisfera.
Zaključak: Rezultati pokazuju da su atmosferski nivoi vodonika značajno porasli na severnoj hemisferi u poslednja dva veka. To zahteva kontinuirano praćenje i pažljivo upravljanje emisijama vodonika dok se razvijaju tehnologije za njegovu široku upotrebu.
Pomozite nam da budemo bolji.

























