Optički kablovi položeni po površini Meseca mogu, pomoću distribuiranog akustičkog osmatranja, funkcionisati kao hiljade seizmičkih senzora, znatno povećavajući pokrivenost u odnosu na instrumente iz ere Apollo. Laboratorijski testovi (Icarus, feb 2026) sugerišu da ukopavanje nije neophodno, dok studija iz marta (Earth and Space Science) pokazuje da deblji kablovi daju jači signal ali povećavaju masu. Tehnologija bi mogla olakšati raspoređivanje robotima, pomoći u planiranju baza za Artemis i pratiti širenje prašine pri sletanjima.
Artemis Misije: Optički Kablovi Mogu Pretvoriti Mesec U Mrežu Seizmometara

Mesec bi uskoro mogao dobiti modernu seizmičku mrežu — i to bez teških instrumenta: ideja je da se optički kablovi razasu po površini Meseca i koriste kao osetljivi senzor za mesečeve potrese.
Kako funkcioniše tehnologija
Koncept se oslanja na metodu zvanu distribuirano akustičko osmatranje (Distributed Acoustic Sensing, DAS). Laserški impulsi prolaze kroz optičko vlakno i omogućavaju detekciju veoma malih vibracija duž čitave dužine kabla, objašnjava Los Alamos National Laboratory. Jedan takav kabl mogao bi funkcionisati kao hiljade pojedinačnih seizmičkih senzora, čime se značajno proširuje pokrivenost u odnosu na malobrojne instrumente iz programa Apollo (1969–1977).
„Mesec ima mnogo seizmičke aktivnosti, ali raspoređivanje tradicionalnih seizmičkih senzora je izuzetno teško i skupo“, kaže Carly Donahue, naučnica iz Los Alamosa i korespondentni autor dve studije. „Optički kablovi su laki, robusni i jeftini — mogli bismo ih rasporediti robotima bez ukopavanja i dobiti korisne podatke na velikim razdaljinama.“
Zašto su mesečevi potresi drugačiji
Bez tektonskih ploča, potrese na Mesecu ne izazivaju isti procesi kao na Zemlji. Glavne sile su plimske sile koje izaziva Zemlja, udari meteoroida i ekstremne temperaturne promene pri osvetljavanju i hlajenju površine. Seizmička energija se u razlomljenom lunarnom unutrašnjem sloju razlaže sporije, pa podrhtavanja mogu trajati znatno duže.
Rezultati i praktične implikacije
Dve studije iz Los Alamosa ukazuju na praktične prednosti:
- Studija objavljena u februaru 2026. u časopisu Icarus pokazala je u laboratorijskim testovima da dubina ukopa optičkih kablova nije odlučujuća za jasnoću signala — što sugeriše da je raspoređivanje kablova direktno po površini Meseca izvodljivo i jednostavno.
- Druga studija, objavljena 17. marta 2026. u časopisu Earth and Space Science, navodi da deblji i čvršći kablovi daju jače signale ako imaju dobar kontakt s površinom, ali veća debljina povećava masu i troškove lansiranja — ključni kompromis za misije.
Osim što bi pomogla u proučavanju sastava mesečevog jezgra i postojanja rasjeda, raspodeljena seizmička mreža bila bi od praktične važnosti za program Artemis: mapiranje seizmičke aktivnosti pomoći će pri izboru sigurnijih lokacija za baze i pri dizajnu konstrukcija otpornijih na dugotrajna vibraciona opterećenja. Takođe, tehnika može pratiti širenje prašine i krhotina prilikom sletanja — važan faktor za zaštitu opreme i infrastrukture.
Šira primena i sledeći koraci
Ako se metoda potvrdi na Mesecu, mogla bi promeniti način proučavanja seizmičnosti i na drugim planetama, ali i na Zemlji. Prednosti su niska masa, mogućnost dalekosežnog raspoređivanja robotima i cena znatno manja od tradicionalnih rešenja. Sledeći korak su probni eksperimenti na površini Meseca i optimizacija dizajna kablova kako bi se postigao najbolji odnos signala i mase.
Zaključak: Optički kablovi na površini Meseca predstavljaju obećavajuću, praktičnu i relativno ekonomičnu metodu za stvaranje guste seizmičke mreže — važan alat za nauku i bezbednost budućih lunarnh misija.
Pomozite nam da budemo bolji.


































