Severna Koreja Snabdeva Iran Raketama — Ekspert Upozorava Na Eskalaciju Pretnje Za SAD I Izrael

Prema jednom od vodećih istraživača strateškog savezništva između Irana i Severne Koreje, profesor Bruce Bechtol, iranski raketni arsenal u velikoj meri potiče iz saradnje sa Pjongjangom. Bechtol tvrdi da su direktne isporuke, zajednički razvoj i tehnološka pomoć omogućili Iranu da razvije sisteme koji danas predstavljaju pretnju za ciljeve daleko izvan Bliskog istoka.

Glavne tvrdnje stručnjaka

Bechtol iznosi da su pojedinačne isporuke i transfer tehnologije ključni za kapacitet Irana. Navodi konkretne primere opreme i sistema koje je, prema njegovim tvrdnjama, obezbedila Severna Koreja:

The launch of an Iranian Revolutionary Guard Shahab-3 medium-range missile during a test at an undisclosed location on Sept. 28, 2009.

• Musudan: Iranci su, kako navodi Bechtol, 2005. primili 19 jedinica Musudan sistema.
• Lansiranje prema Diego Garcii: Fox News Digital je izvestio da je Iran lansirao dve balističke rakete srednjeg dometa prema ostrvu Diego Garcia, udaljenom oko 2.500 milja (~4.023 km) od Irana — događaj koji Bechtol ocenjuje kao značajnu eskalaciju.
• Qiam: Kratkodometna balistička raketa QIAM, koju je Iran koristio protiv ciljeva u regionu i američkih objekata, razvijana je uz pomoć Severne Koreje, navodi Bechtol.
• No Dong i Shahab-3: Pjongjang je, prema tvrdnjama, krajem 1990-ih isporučio oko 150 No Dong sistema i pomogao u izgradnji proizvodnih kapaciteta u Iranu. Iranci su iz tih tehnologija razvili Shahab-3, koji je gotovo kopija No Dong-a.
• Emad i Ghadr: Uz severnokorejsku pomoć razvijeni su sistemi Emad (domet ~1.750 km / ~1.087 milja) i Ghadr (domet ~1.950 km / ~1.212 milja), koji omogućavaju ciljanje Izraela i susednih arapskih država, uključujući baze SAD u regionu.
• Khorramshahr-4: Bechtol tvrdi da je razvijena bojeva glava teža od 1,5 do 2 tone koja se koristi na sistemu Khorramshahr-4, a da ta glava može nositi i elemente slične klaster municiji.

Infrastruktura i logistika

Bechtol poziva i na pažnju prema navodnim objektima za testiranje i praćenje: Wisconsin Project je identifikovao veliku testnu stanicu u Emamshahru (provincija Fars) i prateću stanicu u Tabasu (južni Horasan). Prema autoru, Severna Koreja je, pored isporuke oružja, slala tehnološki know‑how, delove, stručnjake i ponekad pomagao u izgradnji podzemnih objekata.

Severna Koreja je prodavac, Iran kupac. Pjongjang proliferiše sisteme, tehnologiju, delove i stručnjake; Iran plaća gotovinom i naftom, jednostavno je, navodi Bechtol.

Preporuke i moguća rešenja

Bechtol smatra da su rešenja prvenstveno u doslednom sprovođenju postojećih sankcija protiv Severne Koreje: ciljati bankarsku mrežu, paravan-kompanije i sajber-kanale koji održavaju finansijske tokove. Takođe predlaže intenzivnije korišćenje inicijativa poput Proliferation Security Initiative da bi se presekao lanac snabdevanja i onemogućila dalja proliferacija.

Residents and officers from Israel's Home Front Command inspect a house destroyed by an Iranian missile strike in Zarzir, northern Israel, March 13, 2026.

Konsekvence: Ako su tvrdnje tačne, saradnja Pjongjanga i Teherana menja balans raketnih kapaciteta u regionu i povećava rizik da oružje proizvedeno ili unapređeno u Iranu može pogoditi ciljeve izvan tradicionalne zone konflikta, uključujući američke i savezne objekte.

Napomena: Tekst sažima tvrdnje stručnjaka i izveštaje koji su predstavljeni u izvornoj objavi; neke od navoda potiču iz otvorenih izvora i izjava Bechtola. Nezavisna potvrda svih detalja zahteva dodatne provere izvora i dokaza.