Posada misije Artemis II zvanično je ušla u planirani prekid komunikacije u ponedeljak uveče kada je Orion prošao iza tamne strane Meseca i izgubio direktnu vidljivost prema Zemlji. NASA je saopštila da je gubitak signala trajao otprilike 40 minuta, počevši oko 18:44 ET, a kontakt je bio očekivan oko 19:25 ET tokom trenutka poznatog kao „Earthrise“ — ponovnog pojavljivanja Zemlje iznad mesečevog horizonta.
Šta je značajno tokom prekida
Tokom ovog perioda posada — Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Koch i kanadski astronaut Jeremy Hansen — bila je praktično najizolovanija grupa ljudi u istoriji dalekog svemira. Iako komunikacija sa Zemljom nije bila moguća, letelica je nastavila da izvodi planirane aktivnosti: posmatranja, snimanje i navigaciju oko Meseca.
The Artemis II crew was launched toward the moon on Thursday after a nearly 5-minute burn set the Orion spacecraft on a trajectory out of Earth's orbit for the nearly 8-day flight to the lunar object and back.(Fox News)
Kontrola misije i naučni timovi nisu mogli da komuniciraju sa astronautima dok je Orion bio iza Meseca, ali su prethodno detaljno pripremili posadu za rad u ovakvim uslovima. Astronauti su vežbali osnovne zadatke, kao što su pijenje proteinskih napitaka i primena lekova, dok su bili u teškim narandžastim odelima za lansiranje i povratak, u slučaju da budu primorani da ostanu obučeni u njima duže vreme.
Sistemi za bezbednost i posmatranja
NASA naglašava da ne očekuje specifične opasnosti tokom prekida, ali Orion ima sisteme koji omogućavaju kontinuirano pumpanje kiseonika radi održavanja pritiska u kabini u slučaju oštećenja trupa, što daje posadi vreme za oblačenje pritisnih odela i preduzimanje drugih mera.
Before going to sleep on flight day 5, the Artemis II crew snapped one more photo of the Moon, as it drew close in the window of the Orion spacecraft.
Tokom perioda bez kontakta, posada je ostvarila nekoliko važnih prekretnica: Orion je dostigao najveću udaljenost od Zemlje od 252.760 milja (oko 406.950 km), čime je premašen rekord misije Apollo 13 za približno 4.105 milja (oko 6.605 km). U jednom trenutku letelica se približila na oko 4.070 milja (oko 6.550 km) od mesečeve površine — udaljenost pri kojoj je Mesec trebalo da se vidi približno kao košarkaška lopta držeći je ispruženom rukom.
Posada je iskoristila vreme bez signala za: praćenje istorijskih lokacija misija Apollo, izviđanje potencijalnih zona za buduća sletanja, fotografisanje retkih prikaza susednih planeta (Merkur, Venera, Mars i Saturn) i posmatranje pomračenja Sunca iz jedinstvene perspektive letelice Orion.
Ranije tokom dana NASA je objavila da je Artemis II oborio rekord udaljenosti od Zemlje koji je držao Apollo 13 iz 1970. godine, što predstavlja još jednu značajnu prekretnicu u savremenim letovima ka Mesecu.
Napomena: Vremena su data po istočnom vremenu (ET). Distancama u miljama dodati su približni preračunati iznosi u kilometrima radi bolje informisanosti čitalaca.