Članak analizira kampanju ciljnih napada koju SAD i Izrael, prema izveštajima, vode protiv iranskih naučnika i institucija kako bi onemogućili brzu militarizaciju iranskog nuklearnog programa. Navode se primeri ubistava istraživača, napadi na istraživačke centre i optužbe protiv organizacije SPND. Takođe se pominju zalihe visoko obogaćenog urana (preko 400 kg) i procene stručnjaka da Iran, uz političku volju, može razviti oružje u roku od 1–2 godine.
Pre kraja rata: SAD i Izrael Usmeravaju Udare Na Iransku Nuklearnu Stručnost

Dok je u kasnom martu u planinskim predelima Asare kiša lomila tišinu, povorka je nosila kovčeg Mohammada Reze Kije. Mali grad od nekoliko hiljada stanovnika bio je okićen banerima koji su ga proglasili "šehidom namećenog rata".
Detalji o Kijinoj smrti ostaju nejasni; njegova majka je u kratkom video-snimku izjavila da je ubijen. Osim nekoliko naučnih radova i neaktivnog profila na društvenim mrežama, poznato je da je bio doktorand na Odeljenju za nuklearno inženjerstvo Amirkabir University of Technology u periodu 2010–2017.
Širi kontekst napada
Ubistvo Kije i niz drugih napada na iranske naučnike, navodno izvedenih od strane izraelskih i američkih snaga, ilustrativni su za strategiju čiji je cilj da se, pre nego što rat bude okončan, znatno oteža ili onemogući brzo militarizovanje iranskog nuklearnog programa.
Prema izvorima pomenutim u izveštaju, meta su bile ne samo pojedinačne osobe već i čitavi delovi "znanja": univerzitetski odseci, istraživački instituti, biblioteke, laboratorije i industrijski segmenti lanca snabdevanja.
Konkretniji primeri
Nekoliko dana nakon Kijine sahrane pogođena je zgrada udaljena oko 300 milja, pri čemu su poginule devet osobe, među njima i Ali Fouladvand, istraživač iz organizacije poznate pod perzijskom skraćenicom SPND. Osnivač SPND-a, Mohsen Fakhrizadeh, bio je među vodećim iranskim nuklearnim naučnicima za koje se veruje da su ranije ciljane likvidacije; aktuelni lider organizacije, Jabal Amelian, kako se navodi, stradao je u početnim talasima udara.
„Svaka veza u lancu nuklearne proizvodnje je meta — od baze znanja do proizvodnog pogona. Cilj je da se preseku svi koreni,” rekao je jedan izraelski bezbednosni izvor za CNN.
Šta je tačno meta?
Izveštaji ukazuju da su mete uključivale ne samo naučnike već i resurse koji omogućavaju funkcionisanje programa: napredne centrifuge, proizvođače komponenti, železare i čeličane koje bi mogle pomoći obnavljanju proizvodnje, kao i logističke i nabavne kanale. Cilj, kako tvrde izvori, jeste dugoročno oslabiti iranski kapacitet za brz prelazak na vojnu primenu, ako se Teheran za to odluči.
Zalihe urana i procene stručnjaka
Prema tekstu, Iran je pre rata akumulirao više od 400 kilograma visoko obogaćenog urana, a nivo obogaćenja dostizao je i do 60% nakon povlačenja SAD iz nuklearnog sporazuma 2018. godine. Dok su američke obaveštajne procene navodno tvrdile da nema čvrstih dokaza o aktivnom pokušaju militarizacije, nezavisni stručnjaci i istraživači ističu da Teheran poseduje tehničko znanje i infrastrukturu koja bi mu omogućila relativno brzu proizvodnju jednostavnijeg tipa nuklearnog oružja ukoliko bi se politički odlučio.
Šef Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA), Rafael Grossi, kako je zabeleženo, rekao je da se veruje da su zalihe locirane u Isfahanu i da mogu biti pomerene.
Politički i bezbednosni efekti
Napadi na istraživačke kadrove i logistiku imaju dvojni efekat: kratkoročno fizički uklanjaju ključne figure i oštećuju objekte, dok dugoročno ciljaju sposobnost prenošenja znanja i obnavljanja kadrova. Stručnjaci upozoravaju da, čak i uz ozbiljna oštećenja, zalihe i nagomilano znanje mogu dozvoliti ponovnu militarizaciju u periodu od jedne do dve godine ako se politika promeni.
Dok zapadne države optužuju Iran za korišćenje fiktivnih kompanija i mreža za pribavljanje dvosmernih tehnologija, iranski zvaničnici su u nekim pregovorima navodili spremnost na diluisanje materijala kao način da dokažu miroljubive namere.
Zaključak
Izrael i SAD, prema navodima iz izveštaja, nastoje da pre kraja sukoba ne dozvole Teheranu da zadrži ili brzo obnovi kapacitet za proizvodnju oružja — ciljajući ljude, znanje i industrijsku osnovu. Koliko će ta strategija biti efikasna i kakve će dugoročne političke posledice imati, ostaje otvoreno pitanje.
Pomozite nam da budemo bolji.


































