Nova zajednička studija konsolidovala je decenije nezavisnih merenja u okviru Local Distance Network i dobila lokalnu vrednost Hablove konstante 73,50 km/s/Mpc (relativna neizvesnost 1,09%). Ovo potvrđuje postojanje "Hablove tenzije" u odnosu na vrednosti iz CMB merenja (~67–68 km/s/Mpc). Rezultati su robusni prema isključenju pojedinačnih metoda i sugerišu da je možda potrebna nova fizika ili dublje preispitivanje ranih-univerzumskih merenja.
„Nešto nedostaje“: Najpreciznija studija potvrđuje Hablovu tenziju — možda je potrebna nova fizika

Postoji ozbiljna tačka neslaganja u kosmologiji: različite metode daju različite vrednosti brzine širenja univerzuma. Nova, zajednička analiza decenija nezavisnih merenja potvrđuje da razlika verovatno nije greška u merenju, već može ukazivati na fizičke efekte van trenutnog kosmološkog modela.
Kako se meri širenje univerzuma
Astronomi Hablovu konstantu (H0) određuju na dva glavna načina. Jedan pristup koristi podatke iz kosmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja (CMB), koje osvetljava rane faze univerzuma (~380.000 godina nakon Velikog praska). Drugi pristup oslanja se na direktna merenja lokalnih udaljenosti kroz tzv. „standardne sveće“ — Cepheide, supernove tipa Ia i druge objekte poznate unutrašnje sjajne.
Metode zasnovane na CMB daju H0 oko 67–68 km/s/Mpc, dok direktna lokalna merenja duže vreme upućuju na veću vrednost oko 73 km/s/Mpc. Ova razlika, poznata kao Hablova tenzija, znatno je veća od očekivanih statističkih nesigurnosti.
Šta je uradila nova studija
Na rad je radila šira zajednica astronoma koji su se okupili na International Space Science Institute Breakthrough Workshopu u Bernu (mart 2025). Rezultat je konsenzusni, modularni okvir nazvan Local Distance Network — jedinstvena zbirka i analiza decenija nezavisnih merenja lokalnih udaljenosti.
Autori su objedinjavali različite tehnike i „ankere“ (geometrijska merenja kao što je paralaksa, udaljenosti galaksije NGC 4258, Magelanovih Oblaka i brojnih promenljivih zvezda u Mlečnom putu), kao i objekte poput crvenih džinova i megamasera. Podaci obuhvataju preko 7.500 galaksija, uključujući merenja sa instrumenata poput Hubble Space Telescope i Dark Energy Spectroscopic Instrument (DESI).
Ključna odlika analize bila je redundanca: višestruke, nezavisne tehnike omogućile su seriju "leave-me-out" testova, gde izostavljanje jedne metode (npr. Cepheida) nije značajno promenilo krajnji rezultat.
Rezultat i njegov značaj
Studija, objavljena 10. aprila u časopisu Astronomy & Astrophysics, daje najpreciznije direktno lokalno merenje Hablove konstante do sada: 73,50 km/s/Mpc sa relativnom neizvesnošću od 1,09%. Po autorima, to potvrđuje da Hablova tenzija nije artefakt podataka ili slučajne greške.
„Poređenje vrednosti iz kasnog i ranog univerzuma testira osnovnu fiziku na kosmološkim skalama i govori nam da nešto nedostaje,“
— Richard Anderson, koautor, University of Göttingen.
Postojanje trajne razlike upućuje na dve mogućnosti: da postoje neotkriveni sistematski efekti u merenjima ranog univerzuma ili da nam nedostaje deo teorije (npr. efekti primordijalnih magnetnih polja ili druga modifikovana fizika rane kosmologije) koji menjaju interpretaciju CMB podataka.
Šta dalje?
Local Distance Network je modularan: nove metode i podaci iz naredne generacije opservatorija (npr. preciznija paralaksa, nezavisne distance iz gravitacionih talasa, bolja mapa CMB-a) lako se mogu dodati. To znači da ćemo u narednim godinama dobiti još strožije testove — i potencijalno odgovor da li je potrebna nova fizika ili bolje razumevanje postojećih merenja.
Zaključak: Najnovija, sveobuhvatna analiza potvrđuje da Hablova tenzija opstaje i poziva na dalja istraživanja koja bi mogla promeniti naše razumevanje kosmosa.
Pomozite nam da budemo bolji.




























