Studija Univerziteta Arizone pokazuje da dronovi sa podzemnim radarom mogu iz vazduha precizno mapirati sahranjene glečere, otkrivajući debljinu leda, tanke slojeve nanosa i unutrašnju strukturu. Testovi na Aljasci i u Vajomingu potvrdili su rezultate bušenjem i simulacijama. Na Marsu bi takvi dronovi mogli ciljati bušenje ka mestima gde je led najbliži površini, smanjujući rizik i povećavajući šanse za pronalazak resursa i tragova života.
Dronovi Sa Radarom Mogu Precizno Pronaći Sahranjeni Led Na Marsu — Studija Nudi Praktičan Plan
Silhouetted against the blue sky, a drone carrying a ground-penetrating radar instrument lifts off from Galena Creek Rock Glacier in Wyoming. | Credit: Jack W. Holt
Nova studija istraživača sa Univerziteta Arizone pokazuje da dronovi opremljeni radarem za prodiranje u tlo mogu detaljno mapirati sahranjene glečere na Zemlji — i da predstavljaju realnu tehnologiju za precizno nalaženje leda na Marsu.
Kako su testovi izvedeni
Istraživači su montirali ground-penetrating radar na dronove i izvodili merenja nisko iznad glečera na Aljasci i u Vajomingu. Sistem je otkrio debljinu leda, identifikovao slojeve nanosa široke samo nekoliko stopa i prikazao unutrašnju strukturu ledenih naslaga. Rezultati su potvrđeni terenskim iskapanjima, bušenjem i simulacijama koje su potvrdile da radarski signali potiču iz ispod nanosa.
A research drone equipped with ground-penetrating radar takes off for a reconnaissance flight on Galena Creek Rock Glacier, Wyoming. | Credit: Michael Daniel
Zašto je to važno za Mars
Orbitalni radari, poput SHARAD na Mars Reconnaissance Orbiter-u, identifikovali su velike rezerve podzemnog leda, ali teško razlučuju sitnije detalje blizu površine — na primer da li je led pokriven metrom rastresitog materijala ili desetina metara učvršćenog nanosa. Za planiranje bušenja i iskorišćavanje leda, upravo ta informacija je ključna.
Kako bi dronovi mogli pomoći na Marsu
Dronovi bi služili kao srednji sloj izviđanja: orbitperi bi označili široke oblasti, dronovi bi ih detaljno mapirali iz vazduha, a površinske misije bi ciljano bušile i analizirale najperspektivnije tačke. Autori rada ističu da je ovakav slojeviti pristup realno smanjiti rizik i povećati efikasnost budućih misija.
This stereo image taken by the HiRISE camera aboard the NASA Mars Reconnaissance Orbiter shows a viscous flow feature in Deuteronilus Mensae, a region on Mars believed to contain large amounts of ice. | Credit: HiRISE/CTX
"Ako želite da donesete odluku gde da bušite na Marsu, morate znati da li je led pod jednim metrom nanosa ili pod deset", rekao je Roberto Aguilar, vodeći autor studije i doktorand u Lunar and Planetary Laboratory Univerziteta Arizone. "To je vrsta informacije koju sistem na dronu može da obezbedi."
Praktični zaključci i naredni koraci
Tim je tokom testova saznao koje visine i brzine leta dron treba da koristi, koliko je važno leteti u smeru toka glečera i kako pravilno poravnati radar. Ideja ne zamenjuje orbitere ili rover-e, već ih dopunjuje — slično tome kako je NASA-in Ingenuity otvorio put za vazdušne platforme na Marsu.
Studija je objavljena 24. marta u Journal of Geophysical Research: Planets. Primena ove tehnologije na Marsu bi mogla da olakša pronalaženje pitke vode i resursa za buduće astronaute, ali i da poveća šanse za otkrivanje tragova prošlog života.
Pomozite nam da budemo bolji.
