Godinu dana posle četvorodnevnog vazdušnog sukoba, Indija i Pakistan i dalje proklamuju pobedu dok stručnjaci upozoravaju da su ključne lekcije neiskorišćene. Pakistan je formirao Army Rocket Force Command i uveo nove konvencionalne raketne sisteme, dok je Indija demonstrirala udarne sposobnosti BrahMos raketama i dronovima. Suspenzija Indus Waters Treaty ozbiljno ugrožava pakistansku vodosigurnost. Bez tihih diplomatskih kanala rizik ponovne eskalacije ostaje visok.
Dve pobede, dva poraza: Šta su Indija i Pakistan zaista naučili godinu dana nakon vazdušnog sukoba

Islamabad — Godinu dana nakon četvorodnevnog vazdušnog sukoba u maju 2025, oba susedna režima javno proslavljaju svoje "pobede", dok analitičari upozoravaju da su stvarne pouke i dalje nejasne. Zvanične parade, retorička nadmetanja i vojne prezentacije kriju složenije implikacije po bezbednost, diplomatiju i resurse — pre svega vodu.
Javno pripovedanje i medijska kontrola
U Pakistanu su se u maju pojavili transparenti i koncerti koji slave vojne uspehe, dok je PAF priredio ceremoniju u Nur Khan auditorijumu u Rawalpindiju. U Indiji je premijer Narendra Modi na društvenim mrežama promovisao Operaciju Sindoor, a vojne vlasti iznete su pred kamerama u dugim konferencijama za štampu. Oba narativa tvrde dominaciju, ali nezavisne procene i otvoreni izvori pokazuju protivrečnosti: satelitski snimci zapadnih kompanija dokumentovali su štetu u Pakistanu, dok slični snimci o navodnim udarima Pakistana na indijske lokacije nisu objavljeni.
Vojske, nova komanda i naoružanje
Pakistan je formalno uspostavio Army Rocket Force Command (ARFC) i uveo seriju konvencionalnih raketnih sistema — Fatah-III (supersonična krstareća), Fatah-IV (naveden domet ~750 km) i Fatah-V (do ~1.000 km). Zvaničnici ističu da je cilj institucionalno i doktrinarno unapređenje, a ne mešanje sa nuklearnim arsenalom.
Indija je odgovorila praktičnom upotrebom: BrahMos rakete su pogodile više pakistanskih vazdušnih baza (uključujući Nur Khan i Bholari), a korišćeni su i napredni dronovi koji su penetrirali duboko do urbanih centara poput Karačija i Lahorea.
Procene, slabosti i strateške implikacije
Obe strane prijavile su gubitke; Indija je saopštila značajne udare na ciljeve, dok je Pakistan izneo tvrdnje o oborenim indijskim avionima (navodno uključujući Rafale). Međutim, transparentnost je bila nejednaka — pakistanski gubici su predmet otvorene analize iz izvora, dok su podaci o indijskim gubicima manje dostupni.
Analitičari ukazuju na ključnu slabost Pakistana: protivvazdušna odbrana. HQ-9B sistem nije uspeo da presretne BrahMos u sukobu, pa Islamabad traži duži dometni BMD sistem HQ-19. Strateški efekat BrahMos-a — njegova borbena primena po prvi put — promenila je proračune obe strane i oslabila koncept „geografske dubine”.
Finansijska i doktrinarna realnost
Islamabad je povećao vojni budžet za ~20% (2,55 biliona rupija, od čega 704 milijarde za opremu), dok je indijski budžet za 2025–26. oko 78,7 milijardi dolara — skoro devet puta više. To znači da će trka u modernizaciji verovatno biti oblikovana velikim razlikama u resursima, iako institucionalne promene (kao ARFC) mogu uticati na operativnu dinamiku.
Diplomatija, pregovori i posledice
Diplomatski učinak sukoba bio je pomešan: Pakistan je iskoristio međunarodne kanale i javno zahvalio bivšem američkom predsedniku, dok se Indija držala bilateralne interpretacije prekida vatre. Nedostatak poverenja i odsustvo pouzdanih, tihih kanala komunikacije ostavljaju visoku verovatnoću ponovne eskalacije, prema stručnjacima.
Voda — potcenjeni rizik
Jedna od najkritičnijih posledica je suspenzija Indus Waters Treaty 23. aprila 2025. Taj sporazum podržava više od 80% pakistanskog navodnjavanja i održava egzistenciju stotina miliona ljudi. Pakistan ima efikasan kapacitet skladištenja od oko 30 dana, dok je za Indiju procena 120–220 dana. Stručnjaci upozoravaju da je dugoročna sigurnost vode ugrožena, naročito u scenariju klimatskih porasta i smanjenja glečera.
Šta dalje?
Analitičari preporučuju kombinaciju: jačanje civilnih kapaciteta (skloništa, reparacije pista, disperzija), povećanu transparentnost i, što je najvažnije, investiranje u "Plan B" diplomatiju — tihi kanali koji bi sprečili eskalaciju u brzo razvijajućem sukobu.
Bez konkretnih iskaza o ranjivostima i bez poverenja, rizik novog konflikta ostaje realan. Godina nakon razmene raketa pokazala je da modernizacija i retorika nisu dovoljni bez istovremenih diplomatskih rešenja i upravljanja osnovnim resursima poput vode.
Pomozite nam da budemo bolji.




























