Pakistan pokušava da balansira između vojne saradnje sa Saudijskom Arabijom i diplomatskog kanala ka Iranu dok sukob između Saudije i jemenskih Huta eskalira. Islamabad je uputio upozorenje Iranu i vodio razgovore na visokom nivou radi deeskalacije, ali prisustvo pakistanskih trupa i odbrambeni sporazumi povećavaju rizik direktnog uplitanja. Analitičari upozoravaju da bi dodatna vojna podrška Saudiji mogla preobratiti Pakistan iz posrednika u direktnog učesnika.
Pakistan Između Rijada I Teherana: Sukob Sa Huti Pobunjenicima Testira Neutralnost

Pakistan je u proteklih nekoliko meseci zauzeo delikatnu poziciju: istovremeno partner Saudijske Arabije u odbrani i kanal komunikacije prema Iranu. Međutim, eskalacija okršaja između irački (Iranom) podržanih huta iz Jemena i saudijskih snaga ozbiljno dovodi u pitanje koliko dugo Islamabad može da održi tu ravnotežu.
Diplomatska uloga i vojne obaveze
Sukobi predstavljaju prvi ozbiljan test nove trojne alijanse o uzajamnoj odbrani između Pakistana, Saudijske Arabije i Turske, potpisane prošlog meseca. Prema klauzuli, napad na jednu članicu smatra se napadom na sve. Istovremeno, Pakistan je već imao bilateralne odbrambene sporazume sa Rijadom, uključujući raspoređivanje trupa i eskadrile aviona.
Zašto je Islamabad oprezan
Pakistanski zvaničnici strahuju da bi borbe sa hutima, koji su sposobni da ugroze morske puteve kroz Hormuz i Crveno more, mogli brže da uvuku zemlju u konflikt nego ranije iranski napadi na saudijsku energetsku infrastrukturu. Pakistan zavisi od energenata i trgovine koja prolazi tim rutama, pa ima jak motiv da održi kontakte sa Teheranom dok produbljuje veze sa zalivskim državama.
Sajjad Haider Khan, portparol pakistanskog Ministarstva spoljnih poslova: "Ne razmatra se vojni odgovor na napade Huta. Pakistan dosledno poziva na uzdržanost, dijalog i diplomatiju."
Posredovanje, pritisci i realna ograničenja
Ovih dana Islamabad je, prema izvorima, prenio saudijsko upozorenje Iranu da obuzda jemenske hute i održao telefonski razgovor između šefa vojske feldmaršala Asima Munira i iranskog ministra spoljnjih poslova Abbasa Arakčija u cilju deeskalacije. Ipak, analitičari upozoravaju da Pakistan možda nema diplomatsko iskustvo i kapacitete koje bi ponudila neutralnija posrednička država poput Katara.
Farzana Shaikh (Chatham House) smatra da je poverenje Teherana u Islamabad uslovno i delom zasnovano na ličnim vezama, dok Kamran Bokhari iz Vašingtona ističe da baš zbog svoje povezanosti sa Rijadom i Vašingtonom Pakistan može efikasno da prenosi poruke koje neutralni posrednik ne bi mogao.
Scenariji i rizici
Ukoliko bi sukob eskalirao i zahtevao aktivnu vazdušnu, protivvazdušnu ili obaveštajnu podršku Rijadu, Pakistan bi se lako mogao preobratiti iz posrednika u direktnog učesnika. Strateški izazov dodatno pojačava činjenica da su pakistanske snage već rasprostranjene: trupe su raspoređene duž granice sa Indijom, rešavaju se unutrašnji pobunjenički konflikti, dok su istovremeno jedinice već poslate u Saudijsku Arabiju.
Zaključak: Islamabad nastoji da zadrži nisku medijsku i diplomatsku profilaciju i da u isto vreme štiti ekonomske interese i bezbednost. Ipak, rastući pritisak iz Zaliva i osetljivost morskih ruta znače da bi dalji razvoj sukoba mogao primorati Pakistan da preispita dosadašnji balans između Rijada i Teherana.
(Izveštavali: Mubasher Bukhari, Parisa Hafezi, Asif Shahzad, Rick Noack i Ariba Shahid; Uredili: Rick Noack i Saad Sayeed)
Pomozite nam da budemo bolji.























