Nezavisni astronom Bill Gray predviđa da će gornja faza Falcon 9 (misija 2025-010D) udariti u Mesec 5. avgusta 2026. oko 06:44 UTC, najverovatnije u okolini kratera Einstein. Faza ima orbitalni period od ~26 dana, sa perigejom oko 220.000 km i apogeјem oko 510.000 km, što omogućava susret sa lunarnom putanjom. Udar neće ugroziti ljude, ali ponovo upozorava na rastući problem svemirskog otpada; LRO bi mogao naknadno snimiti novonastali krater.
Gornja Faza Falcon 9 Udarit će U Mesec 5. Avgusta 2026.

Nezavisni astronom Bill Gray prognozira da će gornja faza rakete Falcon 9 udariti u Mesec 5. avgusta 2026. godine, oko 06:44 UTC (02:44 EDT). Prema Grayjevom izveštaju zasnovanom na softveru Project Pluto, udar bi trebalo da se dogodi u području kratera Einstein, na granici između bliske i daleke strane Meseca.
Gray objašnjava da je kretanje svemirskog otpada, u osnovi, predvidljivo jer ga određuje gravitacija Zemlje, Meseca, Sunca i planeta. Međutim, na trajektoriju uticaj ima i solarni pritisak — slaba, ali stalna sila koju stvara sunčeva svetlost. Zbog toga što se objekat vrti i menja orijentaciju, efekat sunčevih zrača se tokom vremena akumulira i otežava precizna dugačka predviđanja.
"Kretanje svemirskog otpada je, uglavnom, prilično predvidljivo; on se jednostavno kreće pod uticajem gravitacije Zemlje, Meseca, Sunca i planeta. Te sile poznajemo sa velikom preciznošću", kaže Gray.
Faza koja će udariti Mesec potiče iz lansiranja označenog 2025-010D u januaru 2025. godine i nosila je teret među kojim su bili lunarni landeri Blue Ghost Mission 1 i Hakuto-R Mission 2. Druga faza te rakete trenutno je na eliptičnoj putanji sa periodom od približno 26 dana, pri čemu joj je perigej oko 220.000 km, a apogej oko 510.000 km. Takva putanja preseče gravitacionu stazu Meseca, pa je sudar moguć kada obe telesne tačke stignu u isto vreme na mestu preseka.
Procene ukazuju da će brzina udara iznositi oko sedam puta veću od brzine zvuka (približno 2,4 km/s), što je dovoljno da stvori sveži krater. Bljesak udara verovatno neće biti lako vidljiv sa Zemlje, ali NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO) može naknadno snimiti mesto udara i njegove posledice.
Istorijski kontekst pokazuje da Mesec već nosi tragove zemaljskih eksperimenata: delovi modula iz programa Apollo srušeni su tokom 1970-ih kako bi se proučavali 'mesequake' talasi, a 2009. godine misija LCROSS srušila se u Mesec i otkrila vodeni led. Slično, udar koji se verovatno dogodio 2022. pripisuje se pojačivaču iz kineskog programa i ostavio je dvostruku krater-formaciju koju je zabeležio LRO.
Srećom, trenutni udar ne predstavlja opasnost za ljude — na Mesecu nema naseljenih mesta koja bi bila ugrožena. Ipak, incident ponovo ističe rastući problem svemirskog otpada, koji preti satelitima i može ugroziti buduće ljudske misije na Mesec. Programi poput Artemis IV (planirano oko 2028) i planovi kineskih misija ka Mesecu (oko 2030) dodatno naglašavaju potrebu za odgovornim upravljanjem višefaznim raketama.
Gray predlaže jednostavno rešenje: "staviti gornje faze u orbite koje će ih izbaciti iz sistema Zemlja–Mesec i ostaviti ih u orbiti oko Sunca, tako da nas neće udariti dugo vremena."
Grayjev izveštaj i analiza objavljeni su na Project Pluto. Lunar Reconnaissance Orbiter može naknadno potvrditi mesto i oblik kratera, što će pružiti korisne podatke o posledicama sudara velikih objekata s lunarnom površinom.
Pomozite nam da budemo bolji.
























