Kanadski istraživači su pomoću DNK analize identifikovali četiri mornara iz Franklinove ekspedicije iz 1845: William Orren, David Young, John Bridgens (s Erebus) i Harry Peglar (s Terror). Potomci su dali DNK uzorke, a rezultati su povezani sa arheološkim nalazima otkrivenim zahvaljujući sonaru i inuit tradiciji. Identifikacija Peglara razrešila je dugogodišnju zagonetku vezanu za pronađene dokumente i odeću. Istraživači nastavljaju rad na daljim identifikacijama i analizi artefakata.
DNK Otkriva Identitete Četvorice Mornara Franklinove Ekspedicije (1845): Tri Sa Erebus‑a, Jedan Sa Terror‑a
Dr. Douglas Stenton excavates the bones of Franklin expedition sailors at Erebus Bay in 2013. - University of Waterloo
Istraživači iz Kanade uspeli su da pomoću DNK analize identifikuju posmrtne ostatke četvorice mornara iz tragične Franklinove ekspedicije iz 1845. godine, razrešivši pri tom i jednu višedecenijsku zagonetku vezanu za identitet. Među identificiranima su trojica mornara sa broda HMS Erebus — William Orren, David Young i John Bridgens — i jedan sa HMS Terror, Harry Peglar.
An engraving shows the end of Sir John Franklin's ill-fated Arctic expedition based on a painting by British artist W. Thomas Smith. - Bettmann Archive/Getty Images
Kratak pregled ekspedicije
Ekspediciju koju je vodio sir John Franklin činila su dva broda, Erebus i Terror, sa ukupno 129 članova posade. Brodovi su se 1846. zaglavili u arktičkom ledu; posade su ih napustile u aprilu 1848. godine, a preostalih 105 muškaraca pokušalo je da se domogne obale King William Islanda — niko nije preživeo.
A memorial cairn (background) contained 13 members of the Franklin expedition who died at Erebus Bay. - University of Waterloo
Kako je došlo do identifikacija
Tim sa Univerziteta Waterloo i Lakehead Univerziteta analizirao je kosti, zube i uzorke pogodnih za genetiku u Paleo‑DNA laboratoriji. Genetski profil iz ostataka poređen je sa Y‑hromozomskom i mitohondrijskom DNK potomaka koji su dali briseve obraza. Ovi podaci, uz detaljno genealogijsko istraživanje i arhivsku dokumentaciju, omogućili su tačna podudaranja.
Stenton records site features on a small island not far from the wreck of HMS Erebus. - University of Waterloo
Uloga lokalnih saznanja i tehnologije
Otkrivanje olupina pomoću sonara i znanja inuit zajednica dovelo je do pronalaska Erebus‑a 2014. i Terror‑a 2016. Na kopnenim lokalitetima istraživači su tokom više godina mapirali i konzervirali artefakte i ostatke koristeći fotografiju i lidar, a zatim su dobili dozvolu i za uzimanje uzoraka za DNK.
An artist's sketch depicts David Young, Boy 1st Class from the HMS Erebus, who was identified in the new research. - Diana Trepkov, Investigative Forensic Artist
Harry Peglar — razrešena misterija
Pitanja oko identiteta Harryja Peglara postojala su od 1859. godine: njegovi ostaci pronađeni su u odeći nižeg ranga, ali sa ličnim dokumentima u džepu. Nakon uporedne analize sa potomcima stjuarda, genetika je jasno ukazala da su ostaci ipak Peglarovi—što sugeriše da je mogao biti degradiran ili promeniti uniformu zbog disciplinskih razloga.
„Pokušavamo da dodamo više delova slagalice, genetičku komponentu, pošto to ranije nije rađeno.“ — dr Douglas Stenton, vodeći autor studije.
Zašto je ovo važno
Identifikacije vraćaju individualne priče ljudima koji su stradali i omogućavaju potomcima da saznaju više o svojim precima. Genetika, zajedno sa arheologijom i genealogijom, pomaže ne samo da se dodeli ime ostacima, već i da se istraže uslovi koji su doveli do propasti ekspedicije — od bolesti i gladi do ekstremnih vremenskih prilika, pa i dokaza o kanibalizmu kod pojedinih članova posade.
Istraživači nastavljaju analize artefakata i tragaju za novim uzorcima kako bi identifikovali još članova posade. Rezultati su objavljeni 6. i 7. maja u časopisima Journal of Archaeological Science: Reports i Polar Record.
Napomena: Izvor glavnog teksta je CNN, a rad je podržan saradnjom sa potomcima, lokalnim zajednicama i kanadskim istraživačkim institucijama.
Pomozite nam da budemo bolji.
