Analiza proteina iz gleđi šest zuba starih ~400.000 godina pronađenih na tri lokaliteta u Kini otkrila je dve nasledne varijante ameloblastina. Jedna varijanta je jedinstvena za kineske Homo erectus primerke, dok je druga ranije zabeležena kod Denisovana i kod nekih modernih ljudi. Nalaz sugeriše moguću razmenu genetskog materijala među drevnim homininima i ukazuje na veću prostornu i genetsku raznolikost Denisovana.
Proteini Stari 400.000 Godina Otkrivaju Genetsko Mešanje Između Homo erectus‑a i Denisovana

Nova analiza proteina iz zubne gleđi šest fosilnih zuba starih oko 400.000 godina otkrila je neočekivane genetske veze između različitih drevnih hominina. Nalazi, objavljeni u Nature, ukazuju na to da su populacije koje su povezane sa Homo erectus-om i grupom poznatom kao Denisovani možda razmenjivale genetski materijal tokom dugog perioda koegzistencije u Istočnoj Aziji.
Šta su istraživači pronašli?
Tim predvođen paleoantropologinjom Qiaomei Fu iz Instituta za paleontologiju i paleoantropologiju kičmenjaka (IVPP) u Kini analizirao je proteine iz gleđi šest zuba prikupljenih na tri lokaliteta: Zhoukoudian (blizu Pekinga), Hexian (provincija Anhui) i Sunjiadong (provincija Henan).
Gleđ zuba, za razliku od mekih tkiva, može sačuvati proteine stotinama hiljada godina, pa čak i kad DNK više nije dostupna. Analizom proteina istraživači su identifikovali dve nasledne varijante proteina ameloblastin:
- Jedna varijanta izgleda jedinstveno za ove kineske Homo erectus primerke i do sada nije zabeležena kod drugih poznatih hominina.
- Druga varijanta već je bila identifikovana u genomima Denisovana, a pronađena je i kod nekih savremenih ljudi.
Kako tumače rezultate?
Pošto se jedna od varijanti pojavljuje u svim šest zuba sa više lokacija, autori studije smatraju da je verovatno nastala u populacijama srodnim H. erectus-u, a kasnije se pojavila i kod Denisovana — što ukazuje na mogući tok genetskog protoka između tih grupa. Međutim, autoři ističu da ovakvi nalazi ne dokazuju definitivnu hronologiju prenosa i da su potrebna dodatna istraživanja i više uzoraka.
"Zajednička staništa stvaraju prilike za interakcije", pišu autori studije, naglašavajući mogućnost susreta, razmene i ukrštanja između susednih homininnih populacija.
Zašto je ovo važno?
Rezultati doprinose rastućem pogledu da ljudska evolucija nije bila linearna i izolovana, već da su različite grupe — Neandertalci, Denisovani, H. erectus i rani predstavnici roda Homo — tokom stotina hiljada godina delile genetski materijal. Takva razmena može pomoći da se objasne tragovi „duhova“ u genomima modernih populacija i obogatiti naše razumevanje prošle genetske raznolikosti u Evroaziji.
Ograničenja i šta sledi
Studija se oslanja na proteine sa vrlo starih uzoraka — DNK je uglavnom degradirana na ovim uzorcima — pa zaključci nose određeni stepen neizvesnosti. Autori pozivaju na dodatno ispitivanje drugih nalazišta i vremenskih slojeva kako bi se razjasnile linije geneze, prostorna rasprostranjenost Denisovana i raznovrsnost H. erectus populacija.
Ukratko, nalaz je važan korak: pokazuje da molekularni podaci iz gleđi mogu otkriti stare genetske signale i pomoći da se raspleta komplikovana mreža susreta i mešanja među drevnim homininima.
Izvor: Nature; istraživači iz Institute of Vertebrate Paleontology and Paleoanthropology (IVPP), Kina.
Pomozite nam da budemo bolji.




























