U Objektu za simulaciju svemirskih vozila Johnson Space Centera postavljena je maketa kabine Blue Originovog lunarog landera Blue Moon MK2 i spremna je za obuku astronauta. Model omogućava kontinuiranu obuku prelaska iz Orion kapsule u lander i pruža NASA-i i Blue Originu mogućnost prikupljanja povratnih informacija o dizajnu. Ipak, pre kvalifikacije za posade neophodne su dodatne prekretnice: orbitalni dotok goriva, neosebne demonstracije i završetak razvoja skafandera.
Maketa Blue Moon MK2 Postavljena u Johnson Space Centeru — Pripreme Astronauta Za Artemis Se Intenziviraju

NASA-in simulator Orion kapsule nalazi se u Zgradi 9 Johnson Space Centera u Hjustonu — to je punoskalni, visokoverodostojan model u kojem su astronauti misije Artemis 2 proveli više od godinu dana pripremajući se za let oko Meseca. Do nedavno je Orion stajao odvojen od niza modela modula Međunarodne svemirske stanice u Objektu za simulaciju svemirskih vozila (Space Vehicle Mockup Facility, SVMF). Sada mu je pridodat značajan sused.
U SVMF je sastavljena maketa kabine i spoljnog izgleda varijante Blue Moon Mark 2 (MK2) kompanije Blue Origin. Prema saopštenju NASA-e, testni članak je spreman za upotrebu u obuci astronauta: postavljanje modela pored Orion kapsule omogućava neprekidnu obuku prelaska iz jedne letelice u drugu, što je praktično za pripreme za buduće Artemis misije.
Zašto je ovo važno?
Blue Moon je jedan od dva landera izabrana kroz NASA-in program Human Landing System (HLS) — drugi je SpaceX-ov Starship. Uspešna integracija modela kabine u SVMF predstavlja bitan korak: daje astronautima i inženjerima priliku da testiraju ergonomiju, postupke dokovanja, pristup interfejsima i probe u skafanderima u okruženju koje podseća na operativne uslove.
Važno je istaći da je postavljena maketa testni članak, a ne konačan dizajn MK2. NASA i Blue Origin nameravaju da koriste povratne informacije dobijene kroz obuku kako bi dodatno usavršili konstrukciju i unutrašnje rasporede prave letelice.
Tehničke i programske prepreke
Blue Moon MK2 će, prema objavljenim specifikacijama, biti visok oko 52 stope (16 metara) i nosiće kabinu blizu baze vozila. Za razliku od Apolla, Artemis landeri su projektovani da slete i ponovo uzlete u jednom komadu — model koji ne ostavlja polovinu vozila na površini. To znači da su neophodni orbitalni letovi dotoka goriva (on-orbit refueling) i dugoročno skladištenje kriogenih pogonskih masa, što još nije demonstrirano u svemiru.
Pre nego što NASA odobri transport posada na površinu, očekuju se i uspešne neosebne (uncrewed) demonstracije svakog landera i potvrda sistema održavanja života, komunikacija i procedura za slijetanje i povratak u orbitu. I Starship i Blue Moon su imali razvojna kašnjenja, a i svemirska odela kompanije Axiom, namenjena Artemis posadama, kasne.
Planovi misija
Nasa i komercijalni partneri ranije su naznačili okvirne ciljeve da Artemis 3 može da se održi krajem 2027. godine, ali to zavisi od spremnosti barem jednog landera i opreme za posadu. Misija Artemis 3 predviđa lansiranje četiri astronauta u Orionu do niske Zemljine orbite, susret i dokovanje s landerom radi provere procedura i sistema, a potom transfer posade ka Mesecu.
Blue Origin je takođe testirao manju, teretnu varijantu Blue Moon MK1: nedavno je završila vakuumska testiranja u JSC i je prebačena u Blue Originove objekte blizu Kennedy Space Centera. MK1 je planiran za neosebnu misiju na raketi New Glenn kasnije ove godine, ali taj let može biti pomeren dok kompanija i FAA ne završe istragu neuspeha gornjeg stepena tokom prethodnog lansiranja.
Zaključak: Postavljanje modela Blue Moon MK2 u SVMF je praktičan i vidljiv napredak u pripremama za Artemis program — omogućava testiranje procedura i ergonomije u NASA-inom okruženju. Ipak, ključne tehničke prekretnice (orbitalno dotakanje goriva, neosebne demonstracije i završetak razvoja odela) ostaju preduslov za konačnu kvalifikaciju landera za prevoz astronauta.
Pomozite nam da budemo bolji.


































