Tim naučnika uspešno je izvukao proteine iz šest zuba starosti oko 400.000 godina sa nalazišta u Kini. Analiza gleđi otkrila je dve zajedničke varijante amino kiselina, uključujući jednu povezanu s denisovanima, što sugeriše ranije genetske veze među populacijama. Nalaz podržava model evolucije kao mrežu preplitanja populacija, ali istraživači upozoravaju da bi DNK dala konačnije zaključke.
Proteini iz praistorijskih zuba otkrivaju genetske veze između Homo erectus i drugih ljudskih vrsta

Novi uvid u praistoriju: Tim kineskih i međunarodnih naučnika uspešno je izvukao antičke proteine iz šest zuba starih oko 400.000 godina, pronađenih na lokalitetima Zhoukoudian, Hexian i Sunjiadong u Kini. Analiza zubne gleđi otkriva molekularne tragove koji povezuju populacije srodne Homo erectus sa kasnijim ljudskim grupama, uključujući denisovane i posredno moderne ljude.
Metodologija i ključni nalazi
Istraživači, predvođeni kineskom genetičarkom Fu Qiaomei, primenili su novu, manje invazivnu tehniku: umesto bušenja, koristili su kiselinsko graviranje da uzmu malu količinu gleđi bez oštećenja morfologije zuba. Proteini u gleđi su otporniji od DNK i, iako nose manje detalja, mogu dati važne informacije o evolutivnim odnosima.
Analiza je pokazala da svi uzorci dele dve varijante amino kiselina; jedna je ranije nepoznata, a druga je bila zabeležena kod denisovana i u pojedinim savremenim ljudskim populacijama. To može upućivati na to da su populacije srodne Homo erectus doprinele genetskom sastavu denisovana, koji su dalje ostavili tragove u nekim modernim populacijama (genetsko mešanje/admixture).
Implikacije i ograničenja
Nalaz podržava model evolucije u Aziji kao mrežu prepletenih populacija koje su se povremeno ukrštale, umesto strogo razdvojenih grana. Eduard Pop iz Naturalis Biodiversity Centra kaže da ovo jača hipotezu da je Homo erectus jedan od kandidata za »ghost lineage« koji je opstojao u genomima denisovana.
„Kamen bačen u vodu sa velikim prskanjem“ — tako je Fu opisala otkriće, naglašavajući da podaci otvaraju nova pitanja i pravce za buduća istraživanja.
Međutim, naučnici upozoravaju na važna ograničenja: proteinski podaci imaju znatno manje rezolucije od DNK, a vremenski razmaci između populacija (npr. uzorci Homo erectus ~400.000 godina naspram najstarijih denisovanskih fosila datiranih na ~150.000–300.000 godina) omogućavaju i alternativna tumačenja, kao što je mogućnost odnosa predak–potomak umesto neposrednog mešanja.
Dodatni rezultati i kontekst
Autori su na osnovu proteina u gleđi uspeli da odrede i pol uzoraka: pet muških i jedan ženski, pomoću polno-specifičnog markera povezanog sa Y hromozomom. Fosili iz Kine dopunjuju bogatu istoriju nalaza Homo erectus u tom regionu — uključujući i poznati slučaj Pekinškog čoveka iz Zhoukoudiana.
Iako ovo otkriće predstavlja značajan napredak u proučavanju evolucije ranih ljudi, autori i nezavisni stručnjaci ističu da će samo dobro očuvana drevna DNK moći da pruži detaljniju i konačniju sliku filogenetskih odnosa.
Zaključak: Proteomska analiza zubne gleđi otvorila je novu putanju za razumevanje odnosa između Homo erectus, denisovana i modernih ljudi — potvrđujući ideju složene mreže populacija u Aziji, ali i naglašavajući potrebu za daljim DNK istraživanjima i arheološkim dokazima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























