Analiza genoma i izotopa 49 skeleta iz Brick Chapela u St. Mary’s City (1634–1730) otkrila je osmogodišnjeg dečaka pretežno afričkog porekla (25–30% evropske genetike), rođenog u Americi i položenog u sanduk sa zabatnim poklopcem. Njegov ukop pored evropskih naseljenika postavlja dilemu o tome da li je bio rob ili držan u nekoj drugoj formi službe. Studija takođe identifikuje istaknute kolonijalne zvaničnike i ukazuje na široke genetske veze osnivačke populacije sa današnjim stanovništvom SAD-a.
Osmogodišnji dečak pretežno afričkog porekla sahranjen među belim kolonistima u prvom Merilendu — status nepoznat

Novo istraživanje genoma i hemijskih tragova iz skeleta iz 17. veka otkriva da je osmogodišnji dečak sa većinski afričkim poreklom bio sahranjen u groblju oko Brick Chapela u St. Mary’s Cityju — ranom kolonijalnom naselju u Merilendu — pored ljudi evropskog porekla. Njegovo prisustvo među uglednim porodicama postavlja pitanja o njegovom društvenom statusu, jer nije jasno da li je bio rob, ugovorni sluga ili imao neki drugi položaj u zajednici.
Glavni nalazi
Analize: Istraživači su proučili genomske podatke 49 skeleta datiranih između 1634. i 1730. i koristili izotope da procene mesto rođenja i ishranu preminulih. Jedan skelet pripadao je dečaku koji je imao oko 25–30% evropske genetike i pretežno afričko poreklo; izotopi ukazuju da je rođen u Severnoj Americi.
Grobnica i ukop: Dečak je bio umotan u plašt i položен u sanduk sa zabatnim poklopcem (gable-lidded coffin) — način ukopa koji odgovara anglosaksonskim običajima tog vremena i koji se povezuje s formalnim crkvenim ukopima.
Identiteti i metode
Među analiziranim ljudima identifikovani su i istaknuti kolonijalni zvaničnici: Thomas Greene (drugi kolonijalni guverner Merilenda) i Philip Calvert (peti guverner). Greene je prepoznat delom upoređivanjem drevnog DNK sa bazom podataka 23andMe i dopunskim rodoslovnim izvorima, što autori označavaju kao primer kako drevni genom može pomoći u identifikaciji nepoznatih pojedinaca.
Većina skeleta pokazala je genetske veze sa zapadnom Engleskom i Velsom, a istraživači su prateći rodbinske linije zaključili da ima preko 1,3 miliona živih genetskih rođaka povezanih sa ovom osnivačkom populacijom; posebno su istaknute veze sa porodicama koje su migrirale u Kentucky nakon Revolucionarnog rata.
Tri neobična slučaja
Pored dečaka sa afričkim poreklom, dva druga skeleta su se izdvajala: dvojica mladih muškaraca, verovatno doseljenika iz Irske (hemijski tragovi), bez sanduka, sa pokazateljima teškog fizičkog rada i lošeg zdravlja — osobine koje odgovaraju profilu ugovornih slugu, ali ne daju konačan dokaz o statusu.
Status dečaka: šta se može, a šta ne može zaključiti
Iako ukop po crkvenom običaju može sugerisati da dečak nije bio marginalizovan na način na koji su bili mnogi robovi — koji su često bili sahranjivani na izolovanim ili neobilježenim mestima — autori i istoričari upozoravaju da je razlika između ugovornih slugu i robova u 17. veku često bila fluidna. Neki ljudi afričkog porekla mogli su imati duge periode službe ili posebne porodične okolnosti koje su uticale na način ukopa.
Napomena istraživača: Genetski podaci dopunjuju, ali ne zamenjuju, istorijske zapise — oni mogu otvoriti nova pitanja i ukazati gde treba dalje tragati.
Zašto je ovo važno
Studija demonstrira kako kombinacija drevnog DNK, izotopa i arheoloških dokaza može rasvetliti složene društvene odnose u ranoj kolonijalnoj Americi — uključujući prisustvo ljudi afričkog porekla u crkvenim grobnicama i moguće mešovite forme radne obaveze. Takođe ukazuje na široke genetske veze između rane populacije St. Mary’s Cityja i današnjih ljudi u SAD-u.
Dalji koraci: Potrebna su dodatna istraživanja, uključujući istorijske izvore i arheološke podatke, da bi se bolje razjasnio društveni položaj ovog dečaka i drugih pojedinaca sličnih nalaza.
Studija je objavljena u časopisu Current Biology (14. maj). Autori ističu da zaključci o društvenom statusu zaslužuju oprez i dodatnu analizu.
Pomozite nam da budemo bolji.




























