Otkriveno 226 Vrsta U Abisalnoj Zoni Koja Se Smatrala Pustom

Skoro tri milje ispod površine okeana krije se svet koji ljudsko oko retko vidi. Nova studija koju je vodila Curtin University otkriva da abisalna (abyssopelagična) zona — nekada smatrana gotovo pustom — zapravo obiluje životom.

No light reaches the abyssal zone, meaning it’s shrouded in darkness 24/7.©Yetugraphic/Shutterstock.com

Šta je abisalna zona?

Abisalna zona prostire se otprilike od 9.800 do 21.300 stopa (~3.000–6.500 m) i poznata je po potpunom mraku, vrlo niskim temperaturama (ne više od ~37 °F odnosno ~3 °C) i izrazito visokim pritiscima (oko 200–600 puta većim nego na nivou mora). Iako uslovi deluju neprijateljski prema većini oblika života, neki organizmi su se prilagodili ovim ekstremima i žive u tim dubinama.

Species like the giant phantom jelly have only been seen by ROVs.©MBARI (Monterey Bay Aquarium Research Institute) / YouTube –Original

Kako su pronašli vrste?

Timovi Curtin University, The University of Western Australia (UWA), Western Australian Museum i partneri koristili su istraživački brod R/V Falkor i podvodni robot ROV SuBastion za prikupljanje uzoraka u podmorničkim kanjonima Cape Range i Cloates nedaleko od Pertha. Uzorci su uzeti na dubini nešto većoj od 2,8 milje (~4,5 km). Umesto da se oslanjaju samo na snimke, naučnici su analizirali eDNK (okolišnu DNK) — mikroskopske tragove koje organizmi ostavljaju ispljuvcima, ćelijama kože, sluzi i drugim materijalom.

This far underwater, some marine creatures produce their own light, a phenomenon called bioluminescence.©superjoseph/Shutterstock.com

Šta su otkrili?

Analiza eDNK identifikovala je 226 različitih vrsta u uzorcima iz abisalne zone. Među njima su i vrste koje se retko vide na snimcima ROV-ova ili uopšte ne dolaze često u interakciju s ljudima, kao što su:

• Pigmejski ulješur (Kogia breviceps)
• Cuvierov zubati kit (Ziphius cavirostris)
• Ajkula-snaživka (Somniosus sp.)
• Riba bezlica (Typhlonus nasus)
• Slender Snaggletooth (Rhadinesthes decimus)
• Velika lignja (Architeuthis sp.) — prvi dokaz u vodama Zapadne Australije nakon više od 25 godina

Neki uzorci eDNK pojavili su se na više lokacija, što ukazuje na širu rasprostranjenost određenih taksona u regionu.

Zašto je ovo važno?

Otkriveni spektar organizama pokazuje da abisalna zona funkcioniše kao koegzistirajući ekosistem, uprkos ekstremnim pritiscima i niskim temperaturama. Ovi rezultati osnažuju potrebu za daljim istraživanjima i merama zaštite: kako je istakla vanredna profesorka Zoe Richards, "Ne možete zaštititi ono za šta ne znate da postoji."

"Ogroman broj otkrića, uključujući megafaunu, jasno pokazuje da još mnogo toga treba da naučimo o vrstama u Indijskom okeanu." — Zoe Richards, Curtin University

Studija pokazuje i praktičnu vrednost eDNK tehnika za otkrivanje krupne i sitne faune na velikim dubinama, gde su direktna posmatranja teška i skupa. Rezultati služe kao osnova za dalja istraživanja i buduće planove očuvanja dubokomorskih staništa.