Svet Vesti
Science

Sateliti snimili erupciju podmorskog vulkana kod Papua Nove Gvineje — nedostaju detaljne karte morskog dna

Sateliti snimili erupciju podmorskog vulkana kod Papua Nove Gvineje — nedostaju detaljne karte morskog dna
Closely spaced volcanic plumes, surrounded by clouds, stream from a growing underwater volcanic platform in this natural-color image captured by the OLI (Operational Land Imager) on Landsat 9 on May 11, 2026, three days after the eruption began. | Credit: NASA Earth Observatory images by Michala Garrison.

NASA-ini sateliti su u maju registrovali podvodnu erupciju u Bismarckovom moru, blizu Papua Nove Gvineje, ali nedostatak visoko-rezolucionih mapa morskog dna otežava procenu stvarnih promena na dnu. Satelitski podaci (VIIRS/Suomi NPP) pokazuju oblak pepela, plutajuću pumicu i termalne anomalije koje upućuju na relativno plitak izvor erupcije, verovatno duž Titan Ridge oko 16 km jugoistočno od lokacije iz 1972. Ako se formira novo ostrvo, to bi pružilo retku priliku za terenska istraživanja i testiranje hipoteza o nastanku i stabilnosti mladih ostrva.

Početkom maja, sateliti NASA zabeležili su podvodnu erupciju u Bismarckovom moru, blizu obale Papua Nove Gvineje. Ipak, kada su vulkanolozi želeli da prouče događaj uživo, naišli su na ozbiljan problem: za to područje ne postoje visoko-rezolucione karte morskog dna (batimetrija), pa je teško proceniti kakve je promene erupcija izazvala.

Šta su sateliti videli?

Satelitski snimci i podaci otkrili su nekoliko ključnih signala koji potvrđuju snažnu vulkansku aktivnost: ogroman oblak pepela koji se uzdiže kilometrima u vis, mrlje i promena boje na površini mora, guste gomile plutajuće pumice i višestruke toplotne anomalije registrovane instrumentom Visible Infrared Imaging Radiometer Suite (VIIRS) na satelitu Suomi NPP.

"Dobra vest je da postoje velike prilike za istraživanje i učenje koristeći kako vladine tako i komercijalne satelitske platforme koje su već u orbiti," rekao je Jim Garvin, glavni naučnik u NASA-inom Goddard Space Flight Centeru.

Simon Carn, vulkanolog sa Michigan Tech-a, ističe da prisustvo brojnih termalnih anomalija upućuje na značajnu količinu toplog materijala blizu površine:

"Mora da ima mnogo vrućeg materijala blizu površine da bi se generisalo toliko termalnih anomalija. To sugeriše prilično plitak izlaz erupcije — mnogo plići nego što pokazuje postojeća batimetrija, koja ukazuje na dubine od nekoliko stotina metara ili više."

Gde je eruptirao i šta očekivati?

Trenutne pretpostavke ukazuju da je erupcija verovatno potekla duž Titan Ridge, otprilike 16 km (10 milja) jugoistočno od mesta zabeležene podmorske erupcije iz 1972. Međutim, bez preciznih mapa morskog dna nije moguće sa sigurnošću odrediti tačnu geološku strukturu koja je eruptirala.

Sateliti snimili erupciju podmorskog vulkana kod Papua Nove Gvineje — nedostaju detaljne karte morskog dna
Floating pumice and green, discolored water extend southwest from the eruption site as a white volcanic plume drifts west overhead in this image acquired by the MODIS (Moderate Resolution Imaging Spectroradiometer) on NASA's Terra satellite on May 15, 2026. | Credit: NASA Earth Observatory/Michala Garrison

Istraživači sada prate mogućnost nastanka novog ostrva. Garvin napominje da je posmatranje formiranja ostrva putem satelita u realnom vremenu retko, te da bi nastanak kopnene mase pružio jedinstvenu priliku za terenska istraživanja. Koliko dugo bi takva erupcija trajala ostaje neizvesno — za poređenje, obližnja erupcija iz 1972. trajala je četiri dana, dok je erupcija iz 1957. potrajala skoro četiri godine.

U slučaju pojave novog ostrva, naučnici bi mogli da proučavaju kako mlado ostrvo reaguje na vremenske uslove, kako se formira i stabilizuje, kao i uticaj eventualnog unošenja biljnih i životinjskih vrsta. Garvin je takođe pomenuo da takva polja istraživanja mogu služiti kao analog za pripreme ljudskih naselja na drugim nebeskim telima (npr. testiranje zaštite i održivosti u uslovima sličnim onima na Mesecu ili Marsu).

Bez obzira na dalji razvoj događaja, ovaj slučaj podvlači često citiranu istinu u okeanografiji: znamo daleko više o površini Meseca nego o dnu svetskih okeana — naročito u oblastima gde nedostaju moderna merenja batimetrije.

Šta sledi: naučnici će nastaviti da prate erupciju satelitskim podacima dok se ne sprovedu terenska merenja koja bi potvrdila strukturu i dimenzije promena na dnu.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno