Geolozi su otkrili kalderu ispod Norfolk-a i Lincolnshire-a stara oko 454 miliona godina, povezujući je s Kinnekulle tefrom u Skandinaviji. Radiometrijsko datiranje cirkona ukazuje na izuzetno snažnu erupciju koja je poslala pepeo preko Tornquist mora. Zbog loše očuvanosti depozita nije moguće sa sigurnošću koristiti termin "supervulkan"; stručnjaci događaj opisuju kao ultraplinijansku erupciju.
Drevna kaldera ispod istočne Engleske otkriva ogromnu ultraplinijansku erupciju — Da li je to "supervulkan"?

Geolozi su identifikovali ostatke vrlo izmenjene kaldere ispod istočne obale Engleske, u oblastima Norfolk i Lincolnshire. Struktura potiče iz perioda pre oko 454 miliona godina i povezana je sa masivnom vulkanskom erupcijom čiji su ostaci pronađeni daleko preko Severnog mora.
U analizi objavljenoj 29. aprila u časopisu Geological Society of America Bulletin, istraživači su ponovo ispitali cirkon kristale uzete iz starih bušotina pre oko 80 godina, iz uzoraka udaljenih oko 65 km. Cirkoni, koji nastaju u magmi i sadrže uranijum pogodan za precizno radiometrijsko datiranje, pokazali su istu starost kao cirkoni iz Kinnekulle tefre — debelog sloja vulkanskog pepela rasprostranjenog po delovima Skandinavije i Baltika.
"Očigledno je da je reč o vrlo velikoj erupciji, ali zbog loše očuvanosti depozita teško je precizno odrediti obim", rekao je Michael Poland iz Cascades Volcano Observatory. Poland nije učestvovao u studiji.
Povezanost cirkona iz Norfolka i Lincolnshire-a s Kinnekulle tefrom sugeriše da je pepeo iz ove erupcije prešao Tornquist more (tadašnje more u ordovicijumu) i naspeo se na području današnje Skandinavije. Zbog rasprostranjenosti pepela i udaljenosti nalaza istraživači procenjuju da je erupcija bila ultraplinijanska — tip izuzetno eksplozivne erupcije koja izbacuje preko 240 kubnih milja (oko 1.000 km3) materijala.
Vulkanolozi upozoravaju da je termin "supervulkan" neprecizan i često se izbegava u naučnoj literaturi. Peter Rowley sa Univerziteta u Bristolu, koji nije učestvovao u studiji, napominje da bi se događaj tačnije opisao kao ultraplinijanska erupcija, sa potencijalnim piroklastičnim tokovima i pepelnim oblakom koji je dosezao stratosferu.
"Supervulkan je postao svojevrsni buzz-word. Geolozi prepoznaju depozite erupcija, a ne 'vulkan' kao etiketu", rekao je Stephen Self iz UC Berkeleyja.
Većina materijala iz te drevne erupcije danas više nije vidljiva na površini — erodovana je ili je pokrivena mlađim sedimentima. Ipak, analiza je otkrila i tragove ranije erupcije iste strukture datirane na pre 453,7 miliona godina. Autori rada, među kojima je Tim Pharaoh (British Geological Survey), ističu da su bušotine locirane u veoma ravnim predelima, pa površinski tragovi erupcija nisu sačuvani.
Širi geološki kontekst
Nova otkrića uklapaju se u širi vulkanski sistem koji je bio aktivan pre ~450 miliona godina i obuhvata i regione kao što su Eryri (Snowdonia) u Velsu i Lake District na severozapadu Engleske. Umesto da zamišljamo potpuno sačuvane vulkane, geolozi naglašavaju da su češće sačuvani samo depoziti erupcija i stene koje su nastale u magmatskim rezervoarima ispod površine.
Zaključak: Studija proširuje naše razumevanje dometa i snage ordovicijskih erupcija u severnoj Evropi, ali zbog loše očuvanosti depozita i deformacija tokom geološke istorije, nije moguće sa sigurnošću označiti strukturu klasičnim pojmom "supervulkan" — precizniji opis je ultraplinijanska erupcija ogromnih razmera.
Pomozite nam da budemo bolji.




























