Izbijanje ebole u Demokratskoj Republici Kongo izazvao je soj Bundibugyo za koji ne postoji vakcina ni specifičan tretman; prema WHO, registrovano je oko 900 slučajeva i sumnjivih 220 smrtnih ishoda, a potvrđen je i prelazak u Ugandu. Odgovor kasni na više nivoa: samo 7% od 1.261 identifikovanog kontakta je praćeno, dok WHO procenjuje preko 2.000 kontakata. Ključni problemi su nasilje nad zdravstvenim radnicima, nepovjerenje zajednica, nedostatak specifičnih testova i smanjenje međunarodne pomoći, zbog čega stručnjaci upozoravaju da epidemija napreduje svakim danom bez potpuno opremljenog odgovora.
Munjevita epidemija ebole u DR Kongu nadmašuje odgovor sveta — hiljade kontakata nepraćene

U izbijanju ebole u Demokratskoj Republici Kongo svaki sat je važan, ali međunarodni i lokalni odgovor kasne i ne uspevaju da obuhvate hiljade ljudi koji su mogli biti izloženi virusu.
Ključne činjenice
Outbreak je izazvan sojem Bundibugyo, za koji trenutno ne postoji vakcina ni specifičan terapijski protokol. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije (WHO), registrovano je oko 900 slučajeva i sumnjivih 220 smrtnih ishoda, a virus se proširio i u Ugandu, gde je potvrđeno sedam slučajeva.
Zašto je odgovor nedovoljan
Dokumenti i razgovori sa zdravstvenim stručnjacima pokazuju da je odgovor izostao na više nivoa: lokalno zbog nedostatka opreme, testova specifičnih za soj Bundibugyo, goriva i osoblja; i globalno zbog smanjenja finansijske i tehničke pomoći, uključujući posledice povlačenja SAD iz WHO i smanjenja međunarodnog finansiranja.
Prema zapisima sa koordinacionog sastanka, samo je oko 7% od 1.261 identifikovanog kontakta pronađeno i praćeno, dok je WHO procenio da je ukupan broj kontakata porastao na preko 2.000. To znači da veliki broj ljudi ostaje van nadzora i potencijalno može dalje širiti infekciju.
Teret na terenu
U istočnom Kongu, posebno u pokrajini Ituri, timove ometaju napadi na zdravstvene ustanove, paljenje izolacionih šatora i snažno nepoverenje zajednica koje su traumatizovane ranijim epidemijama. Zbog toga neki oboleli ili sumnjivi slučajevi nestaju iz sistema prijavljivanja, a porodice često ne dozvoljavaju kontrolu i bezbedno rukovanje posmrtnim ostacima.
Stručnjaci upozoravaju da je neophodno vratiti se osnovama: brzo pronalaženje i praćenje kontakata 21 dan, izolacija simptomatskih slučajeva, sigurnije postupanje sa telima i pojačana komunikacija sa lokalnim zajednicama kako bi se povratio poverenje.
Međunarodni odaziv i apeli
Humanitarne organizacije poput Lekara bez granica (MSF) pozivaju na hitno slanje dodatnog osoblja i resursa, dok lokalni koordinatori ukazuju na ozbiljan manjak kapaciteta — od laboratorijskih testova specifičnih za Bundibugyo do logističke podrške poput goriva. Jedan od zaključaka konferencije bio je da bez potpuno opremljenog odgovora epidemija dobija zamah svaki dan.
"Bez vakcine ni terapije, svakodnevno odlaganje adekvatnog odgovora daje epidemiji prednost."
Situacija ostaje dinamična. Hitne mere moraju da obuhvate povećano finansiranje, koordinisanu logistiku, angažovanje dodatnih timova za traženje i praćenje kontakata i intenzivnu komunikaciju sa pogođenim zajednicama kako bi se sprečilo daljnje širenje.
Izveštavali su: Jennifer Rigby (London), Aaron Ross (Nairobi), Emma Farge i Olivia Le Poidevin (Geneva), Clément Bonnerot (Dakar) i Silvia Aloisi (Nairobi). Tekst je redigovan za srpsko tržište.
Pomozite nam da budemo bolji.


































