Studija u Nature Sustainability upozorava da New Orleans i jug Luizijane prete da postanu gotovo okruženi morem: do 2070. može biti izgubljeno 75% močvara, a obala se povući do 62 milje. Autori pozivaju na planiranu, višegeneracijsku relokaciju stanovništva i infrastrukture, dok lokalni lideri ističu političke, kulturne i infrastrukturne prepreke.
Zastrašujuća studija: Treba li New Orleans preseliti ceo grad pre nego što ga proguta Meksički zaliv?

Studija objavljena u časopisu Nature Sustainability podigla je pitanje koje deluje apokaliptično, ali zasniva se na istorijskim podacima i modelima: šta učiniti ako New Orleans i velike delove južne Luizijane zaista preplavi rast nivoa mora?
Šta studija pokazuje
Interdisciplinarni tim sa Tulane, Yale, Florida State i Coastal Carolina University zaključio je da bi južna Luizijana mogla izgubiti oko 75% preostalih močvara do 2070. Autori predviđaju porast nivoa mora od 10 do 23 stope (≈3–7 metara), uz mogućnost povlačenja obale do 62 milje (≈100 km) do kraja veka.
Brianna Castro, saradnica na studiji: "Louisiana je kanarinac u jami uglja — već jasno vidimo depopulaciju motivisanu klimom."
Ko bi i kako mogao da se preseli?
New Orleans trenutno ima blizu 400.000 stanovnika — oko 144.000 domaćinstava (prosečno 2,5 osobe). Lokalna unutrašnja tržišta poput Baton Rouge-a (~89.000 domaćinstava) i Lafayette-a (~55.000) nisu dovoljno velika da jednoglasno prihvate takav priliv bez dugoročnog planiranja i investicija u infrastrukturu i socijalne usluge.
Društveni i kulturni rizici
Aktivisti upozoravaju na dubok emotivni i kulturni gubitak: New Orleans je jedinstven kulturni centar sa kreolskim i afroameričkim nasleđem, i ne postoji, kako kažu, američki presedan za masovnu relokaciju koja uspešno sačuva identitet i imovinska prava zajednica.
Politička i praktična prepreka
Autori studije i lokalni lideri kritikovali su poslednje odluke državne administracije koje su dovele do otkazivanja projekata obnove močvara, kao što je Mid-Barataria Sediment Diversion, prvobitno finansiran iz BP poravnanja. Aktivisti takođe ukazuju na kratkoročni pristup investitora i developera koji rade na petogodišnje horizonte umesto da planiraju vekovno očuvanje prostora.
Mogući put napred
Studija poziva na planirano, višegeneracijsko i upravljano preseljenje — uz ranu državnu politiku koja bi pomogla da se smanje nejednakosti i da se zaštiti kultura, imovina i ekonomska sigurnost raseljenih. Autori naglašavaju da bi Louisiana mogla postati model za druge obalne zajednice suočene sa klimatskim pomeranjem obale.
Zaključak: Reč je o kompleksnom i dugoročnom zadatku koji zahteva koordinaciju vlasti, zajednica i privatnog sektora. Bez hitnog i sistemskog planiranja, raseljavanje bi moglo biti haotično i nepravedno prema najranjivijima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























