U maju 2006. policijski odgovor na napade kriminalne frakcije u Sao Paulu rezultirao je smrću više od 500 ljudi, od kojih mnogi, prema forenzičkim izveštajima, nisu stradali u sukobima nego su izvedeni kao egzekucije. Dve decenije kasnije većina slučajeva ostaje nerešena, a pokret "Majke maja" i porodice žrtava traže istinu, izvinjenje i zakonodavne promene. Vrhovni sud Brazila trebalo bi uskoro da razmatra zahtev za odštete i javnu odgovornost.
Dve decenije bez pravde: 'Majke maja' traže istinu posle policijskog pohoda u Sao Paulu

U maju 2006. godine vlasti savezene države Sao Paulo premestile su skoro 800 osumnjičenih pripadnika kriminalne grupe u zatvore maksimalne bezbednosti. Nakon toga je usledio talas zatvorskih pobuna i napada na policijske i zatvorske službenike — u tim sukobima poginulo je 59 policajaca i zatvorskih radnika.
U narednih devet dana policija je uzvratila, ubivši više od 500 ljudi u incidentima koje su zvanično opisali kao "sukobe s kriminalcima". Međutim, izveštaji organizacija za ljudska prava i forenzičke analize pokazuju da su mnogi od tih slučajeva bili izvešene egzekucije, uključujući i ubistva nedužnih civila.
Porodice žrtava i pokret „Majke maja" dve decenije traže odgovornost i istinu. Débora Maria da Silva, osnivačica pokreta, izgubila je svog najstarijeg sina Edsona (29) i godinama je istraživala okolnosti njegove smrti — pronašla svedoke, inicirala ekshumaciju i 2012. ponovo sahranila njegovo telo. Sud je kasnije presudio da je država odgovorna i naredio odštetu, ali nijedan od policajaca umešanih u slučaj nije identifikovan niti osuđen.
"Nema sume novca koja može da nadoknadi život deteta," rekla je Débora, dodajući da pokret traži ne samo odštetu već i javno izvinjenje i izmene zakonodavstva.
Forenzičke analize zasnovane na izveštajima o 124 tela, zvanično zabeleženih kao rezultat navodnih "sukoba s policijom", ustanovile su da je većina metaka pogodila smrtonosne zone, ispaljena sa veoma bliskog rastojanja i iz položaja iznad žrtava. Forenzičar je zaključio da ovi elementi "više ukazuju na scenario egzekucije nego na vatreni okršaj".
Ukupno je, prema dostupnim podacima, 505 civila izgubilo život tokom tih dana; većina žrtava bili su mladi crni muškarci iz siromašnih četvrti i favela, a samo 6% ih je imalo krivični dosije. Individualna odgovornost za ta ubistva ostala je teško dokaziva zbog brojnih propusta u istragama: policija nije čuvala mesta zločina i često je tela premještala pod obrazloženjem pružanja pomoći, dok su u mnogim slučajevima žrtve bile već mrtve.
Do sada su identifikovane tek desetinak-ak presuda povezanih s događajima iz maja 2006. — izveštaj lista Folha de S.Paulo navodi oko 15 osuđujućih presuda, među kojima je i kazna za vođu kartela PCC, Marcolu, za nalogodavstvo ubistva jednog vatrogasca. Kao što je zabeleženo, samo jedan policajac je osuđen za ubistvo civila u ovom talasu represije.
Od tada se kriminalna organizacija PCC razvila u jednu od najvećih frakcija u Latinskoj Americi, sa obimnim međunarodnim operacijama. Advokati i aktivisti upozoravaju da je državna represija 2006. bila kontraproduktivna i da nije oslabila organizaciju.
Godine 2018. državni tužilac podneo je tužbu za odštetu porodicama žrtava i preživelima (110 povređenih), ali je prvostepeni državni sud odbio zahtev. Predmet je trenutno na Vrhovnom sudu Brazila, a ročište je bilo najavljeno za 10. jun. Aktivisti traže da država prizna greške, isplati odštetu i preduzme reforme kako bi se sprečile nove zloupotrebe.
Zaključak: Događaji iz maja 2006. ostavili su duboke posledice — stotine porodica i dalje traže pravdu, a slučaj ostaje simbol strukturnog nasilja nad siromašnima i Afro-Brazillcima. Pokret "Majke maja" poziva na istinu, odgovornost i zakonodavne promene kako se slični zločini ne bi ponovili.
Pomozite nam da budemo bolji.




























