Preživeli masakra u Sharpevilleu podnose tužbu protiv Zakona o imunitetu iz 1961. Incident iz 1960. odnosi najmanje 69 života (procene idu i do 91) i više od 200 ranjenih. Organizacije Lawyers for Human Rights i Leigh Day traže da Visoki sud proglasi zakon neustavnim i odobri kolektivnu tužbu koja bi mogla obuhvatiti oko 70 ljudi. Ako uspiju, otvoriće se put za naknadu štete, a potencijalno i za krivično gonjenje odgovornih.
Preživeli masakra u Sharpevilleu pokreću sudsku bitku protiv zakona koji štiti počinioce

Abraham Mofokeng i drugi preživeli masakra u Sharpevilleu pokreću pravnu borbu za poništavanje Zakona o imunitetu iz 1961. koji je štitio policiju i državu od krivične i parnične odgovornosti nakon krvavog incidenta 21. marta 1960. Mofokeng, sada 86, i dalje nosi metak u kičmi i šepa zbog ranjavanja, dok se 90-godišnji Larazus Magotsi priseća scena u kojima su ranjeni i mrtvi ležali na ulicama.
Šta se dogodilo: Tokom protesta protiv rasnih propusnica (passbook ili "dompas"), policija je otvorila vatru na demonstrante. Najmanje 69 ljudi je odmah ubijeno, više od 200 ranjeno, a novija istraživanja podižu procenu mrtvih do 91. Smatra se da je u masu ispaljeno više od 1.300 metaka. U lokalnom memorijalnom parku – Human Rights Precinct – stoji 69 belih stubova u znak sećanja na žrtve.
Pravni okvir i razlog tužbe: Indemnity Act (1961) donet je nakon masakra i praktično je onemogućio krivično gonjenje i parnične zahteve protiv počinilaca. Iako je aparthejd formalno okončan 1994. i usvojen je novi Ustav, taj zakon i dalje stoji u zbirci propisa. Južnoafrička organizacija Lawyers for Human Rights i britanska advokatska kancelarija Leigh Day podnele su zahtev Visokom sudu da proglasi zakon neustavnim i omogući kolektivnu tužbu koja bi mogla obuhvatiti oko 70 preživelih i srodnika.
Mogući efekti: Ako sud poništi Zakon o imunitetu i overi kolektivnu tužbu, žrtve i porodice bi mogle tražiti naknadu štete, a u teoriji bi se otvorila mogućnost i za krivični progon preživelih osumnjičenih počinilaca — ukoliko su i dalje živi i ako postoje dokazi.
Kontekst pomirenja: Komisija za istinu i pomirenje (TRC), koju je predvodio nadbiskup Desmond Tutu, priznala je mnoge žrtve i dodelila pojedinačne grantove; ministarstvo pravde navodi da je 560 priznati žrtava dobilo oko 31 milion USD. Međutim, preživeli u Sharpevilleu smatraju da to nije dovoljno za pravdu i kolektivno isceljenje zajednice.
Stručni stavovi: Prof. Frans Viljoen objašnjava da bi poništavanje zakona "očistilo" zakonodavstvo i zatvorilo jedno poglavlje prošlosti, dok advokati iz Lawyers for Human Rights ističu da zajednica traži i materijalnu reparaciju koja bi omogućila oporavak i razvoj Sharpevillea.
„Aparthejd je mrtav i zaboravljen, ali ožiljci ostaju. Pobedа bi donela isceljenje ne samo nama već i budućim generacijama,“ kaže Abraham Mofokeng.
Ovaj slučaj prate aktivisti za ljudska prava, pravni stručnjaci i šira javnost kao test kako će južnoafrički sudovi pristupiti ostacima zakonodavstva iz doba apartheida i potrazi za pravdom žrtava istorijskih zlostavljanja.
Pomozite nam da budemo bolji.




























