Trougao Smrti — pojas između Mahmudiyah, Yusufiyah i Iskandariyah — postao je jedno od najkrvavijih područja iračkog rata zbog pogodnog zemljišta, ukradenih zaliha municije i društvenog raspada nakon invazije. Talasi nasilja kulminirali su smrtonosnim napadima i zločinima, uključujući i ubistvo porodice Abeer al-Janabi. Preokret je donela kombinacija američkog "Surgea", lokalnog Sunitskog buđenja i prekida vatre Muqtade al-Sadra 2007, ali region je i dalje ostao ranjiv — zauzet je 2014. od strane ISIS-a, a potom pretvoren u zatvorenu bazu pod kontrolom Kataib Hezbollah.
Trougao Smrti: Kako je pojas južno od Bagdada postao najopasnija teritorija Iraka

Put koji vodi južno iz Bagdada nije ličio na uobičajeno bojište — delovao je kao plodno poljoprivredno područje: kanali vijali između palmi, polja pšenice i plantaža datula koje su obrađivale lokalne porodice. Ipak, između 2004. i 2007. svaka senka, svaki propust na kanalu i svaka zaseok mogli su da kriju smrtonosnu zamku.
Geografija, oružje i društveni slom
Pojas okružen mestima Mahmudiyah, Yusufiyah i Iskandariyah formirao je grubi trougao južno od Bagdada koji su američke trupe ubrzo nazvale "Trougao Smrti". Geografski položaj je delimično objašnjavao zašto: region je ležao duž glavne savezničke snabdevne rute ka jugu, kroz koju su prolazile trupe, gorivo i oprema. Gusti zasadi i mreža kanala pružali su obilnu zaklon i brze pravce bekstva.
Uslovi su se poklopili sa drugim ključnim faktorima: masovna de-Baathifikacija ostavila je veliki broj obučenih, ali nezaposlenih sunitskih muškaraca, a pljačke vojnih pogona — uključujući kompleks Al Qa'qaa, skladište al-Musayyib i pogon al-Quds — doprinele su da stotine tona eksploziva završe u rukama pobunjenika.
Talasi nasilja i specifični napadi
Od početka sredine 2000-ih region je postao centar zaseda, IED napada i samoubilačkih akcija. 28. februara 2005. bombaš je pogodio masu policijskih i državnih regruta u Hilahu, ubivši oko 125 ljudi. U julu iste godine napad u Musayyibu pored tankera sa gorivom odneo je još oko 98 života.
Situacija je bila posebno brutalna i za američke snage: 16. juna 2006. posada Humveeja pogođena je blizu mosta Jurf al-Sakhar — David Babineau je poginuo na licu mesta, Thomas Tucker i Kristian Menchaca su oteti, a njihovi ostaci pronađeni su četiri dana kasnije. Posledice zaseda i otmica bile su dugotrajne i traumatične za jedinice koje su operisale u tom području.
Slučaj Abeer al-Janabi ostaje jedan od najmračnijih momenata povezanih s tom regijom: pripadnici 101. vazduhoplovne divizije osuđeni su za silovanje i ubistvo 14-godišnje Abeer i njene porodice, zločin koji je dodatno obeležio ime "Trougao Smrti".
Preokret: Surge, Sons of Iraq i prekid vatre
Promenu je doneo spoj mera: u januaru 2007. predsednik George W. Bush pokrenuo je "Surge" — dodatnih ~30.000 vojnika i strategiju fokusiranu na zaštitu civila. Multinacionalna divizija-Center i brigade 3. pešadijske divizije razmestile su patrolne baze i produžene ture u gradovima unutar Trougla.
Istovremeno, lokalni sunitski borci, organizovani u pokret Sons of Iraq, okrenuli su se protiv al-Kaide, dok je šiitski lider Muqtada al-Sadr proglasio prekid vatre u avgustu 2007. U kombinaciji, te mere su dovela do naglog pada napada i privremenog smirivanja zone od proleća do jeseni 2007.
Noviji razvoj i trajne posledice
Američke snage su se povukle krajem 2011, ali bez trajne stabilnosti. 2014. grad Jurf al-Sakhar pao je pod kontrolu Islamske države, a ubrzo nakon toga iračke snage i iransko-podržane jedinice vratile su ga 24. oktobra 2014. i preimenovale u Jurf al-Nasr ("Obala pobede").
Međutim, područje nikada nije normalno obnovljeno: milicija Kataib Hezbollah pretvorila je Jurf al-Nasr u zatvorenu vojnu bazu i kompleks za municiju, zabranivši povratak približno 100.000 raseljenih stanovnika, većinom sunita iz plemena al-Janabi. Iako su američke snage gađale položaje milicije u januaru 2024, koridor je ostao zatvoren, a ljudi rasuti.
Ist teren koji je Trougao učinio smrtonosnim — kanali, zasadi i put ka Bagdadu — danas ga čini strateški vrednim i objektom međusobnih sukoba. I dok se kontrola menja, život lokalnih zajednica ostaje razrušen: neki delovi verovatno neće znati mir generacijama.
Na kraju
Trougao Smrti je primer kako kombinacija geografske prednosti, rasprostranjenog naoružanja i političkog vakuuma može pretvoriti plodno zemljište u jedno od najsmrtonosnijih područja rata. Njegova istorija podseća na cenu rata — i na teškoću obnove povratka normalnom životu nakon sukoba.
Pomozite nam da budemo bolji.

























