Papa Leo XIV u enciklici Magnifica Humanitas postavlja upravljanje veštačkom inteligencijom kao pre svega moralno pitanje, upozoravajući na opasnost tehnološke idolatrije i koncentrisanu moć platformi. Autor poziva na širok, međusektorski dijalog — uključujući škole, građanske i verske zajednice — kako bi etika i granice pratile tehnološki razvoj. Ključno pitanje je koja koncepcija ljudske osobe treba da usmerava dizajn i regulaciju AI.
Između dogme i razuma: Kako enciklika "Magnifica Humanitas" postavlja AI kao moralno pitanje

Papa Leo XIV u enciklici Magnifica Humanitas postavlja ključno pitanje savremenog doba: kako upravljati veštačkom inteligencijom a da pri tom ostane sačuvano dostojanstvo ljudske osobe? Dokument upozorava na moralne posledice generativne veštačke inteligencije i na opasnost koncentrisane moći onih koji dizajniraju i kontrolišu digitalne platforme.
Idolatrija tehnologije
Enciklika ističe rizik da se tehnologija i profit tretiraju kao svemoćne sile koje mogu zameniti moralnu odgovornost ili čak mesto Boga u kolektivnom životu. Posebna zabrinutost odnosi se na transhumanističke i posthumanističke ideje koje nastoje da prevaziđu biološke granice čoveka pomoću mašina, genetskih intervencija ili drugih poboljšanja.
To nisu nužno loše ideje same po sebi: nauka i tehnologija mogu smanjiti patnju i proširiti ljudske sposobnosti. Suštinsko pitanje ostaje — da li alati služe osobi, ili osoba postaje sredstvo tehnološkim ciljevima?
Iza kulturnog rata
Autor poziva na razliku između katoličke etike, zasnovane na objavljenoj istini i pojmu božanskog cilja, i sekularne etike, koja se oslanja na razumnu raspravu i moralnu autonomiju. Ipak, naglašava se da ove perspektive ne moraju biti u neprijateljstvu: postoji mnogo dodirnih tačaka, naročito u odbrani ljudskog dostojanstva i zahtevu da nauka bude u službi života, a ne njome da dominira.
"Dizajn inteligentnih sistema je moralni izbor, ne samo tehničko pitanje."
Pitanje za sve
Hitnost problema potvrđuju podaci i međunarodne inicijative. Prema istraživanju Latinobarómetro 2024, 76% ispitanih u Latinskoj Americi smatra da su društvene mreže glavni kanal dezinformacija, dok samo 17% veruje političkim partijama — pokazatelji koji ukazuju na ranjivost javnog prostora povodljivom informacionom atmosferom. Istovremeno, zajednička izjava protivmonopolskih tela SAD, Velike Britanije i EU iz 2024. izdvojila je koncentrisanu kontrolu AI infrastrukture kao ozbiljan problem konkurencije.
Iz tog razloga, upravljanje AI ne sme se svesti samo na inženjere ili direktore: potrebni su škole, građanske institucije, verske zajednice i međunarodni okvir saradnje kako bi se razvile etičke granice i javna odgovornost.
Širi dijalog i praktične posledice
Enciklika podstiče dijalog između različitih tradicija — hrišćanske vizije zajedništva, istočnjačkih i domorodačkih učenja o povezanosti, te univerzalnih principa UN — kao osnovu za izgradnju normi upravljanja tehnologijom. Ključno je pitanje: koja predstava o ljudskoj osobi treba da vodi dizajn i regulaciju AI? Odgovor ne pripada jednoj instituciji, već mora biti rezultat pluralnog i javnog procesa.
Zaključak
Enciklika Magnifica Humanitas možda neće dati sve odgovore, ali vraća pažnju na suštinsku činjenicu: razvoj inteligentnih sistema je etički izbor sa posledicama za celo čovečanstvo. Ako se ta tema izvede iz tehničkog žargona u javnu arenu vrednosti i prava, postoji šansa da tehnologija ostane alat, a ne cilj sam po sebi.
O autoru
Carlos Cantero je čileanski akademik na Internacionalnom univerzitetu La Rioja u Španiji i autor knjige Digital Society: Reason and Emotion. Kao međunarodni predavač, savetnik i konsultant, bavi se prilagodljivošću u digitalnom društvu, etikom, društvenim inovacijama i ljudskim razvojem. Stavovi izneti u ovom komentaru su isključivo autorski.
Pomozite nam da budemo bolji.




























