Eksperimentalni implantat u mozgu omogućio je 47-godišnjem Caseyju Harrellu sa naprednim ALS-om da "govori" pomoću digitalnog glasa sličnog njegovom prebolesti. Sistem pretvara neuronsku aktivnost u tekst i glas, a Harrell upravlja interfejsom pogledom i mislima. Nakon više od 400 dana i 3.800 sati vežbe, postigao je prosečno ~56 reči/min i oko 92% tačnosti. Studija je deo pilot-ispitivanja BrainGate 2 i objavljena je u Nature Medicine.
Eksperimentalni implantat u mozgu vratio glas muškarcu s ALS-om — digitalni glas podseća na njegov nekadašnji

Eksperimentalni implantat u mozgu omogućio je 47-godišnjem Caseyju Harrellu, koji boluje od naprednog oblika amiotrofične lateralne skleroze (ALS) i ima gotovo potpunu paralizu, da ponovo „govori“ korišćenjem digitalnog glasa koji podseća na njegov prebolesti.
Kako sistem radi
U mali, precizno postavljen deo njegovog mozga ugrađeni su elektrodni nizovi koji prate neuronsku aktivnost kada Harrell pokuša da govori — čak i kada usta ostanu nepokretna. Ta aktivnost se u realnom vremenu dekodira u tekst pomoću spoljnog softvera, a zatim se prikazuje na ekranu i reprodukuje sintetičkim glasom sličnim Harrellovom prijašnjem glasu.
Kontrola i svakodnevna upotreba
Harrell navigira interfejsom pomoću pogleda: njegov fokus prikazan je kao beli kružni kursor, a klikove aktivira samom mišlju. Uređaj se montira na pokretni stalk i može ga pratiti tokom dana; ujutru mu je potrebna pomoć negovatelja pri povezivanju, ali potom može samostalno komunicirati iz svog doma.
Rezultati i uticaj
Za više od 400 dana i preko 3.800 sati vežbe, sistem je dekodirao više od 183.000 rečenica — gotovo 2.000.000 reči. Harrell je dostigao prosečnu brzinu komunikacije od oko 56 reči u minuti, a tačnost dekodera u praksi iznosi približno 92% u sesijama koje su sačuvane za obuku i analizu.
„Veoma je dirljivo moći pogledati suprugu u oči dok čuje moj glas“, Harrell je podelio putem sistema. „Mogu da podsetim ćerku kako sam zvučao i da se ponovo povežem sa svojom porodicom i poslom.“
Privatnost i kontrola
Harrell može da uključi "privatni režim" kada ne želi da se određene misli snimaju ili koriste za obuku modela; samo podaci iz sesija bez aktiviranog privatnog režima čuvaju se za unapređenje sistema.
Klinički kontekst
Casey je učesnik pilot-kliničkog ispitivanja BrainGate 2, koje istražuje bezbednost i izvodljivost interfejsa mozak-računar u osobama sa teškim govorim oštećenjima ili onima koji ne mogu da koriste ruke. Projekat su razvili istraživači sa University of California, Davis (UCD) u saradnji sa stručnjacima sa Brown University i Mass General Brigham Neuroscience Institute. Studija je objavljena u časopisu Nature Medicine.
Širi značaj
Iako su raniji sistemi BCI (brain–computer interface) uglavnom bili ograničeni na kontrolisane laboratorijske uslove, slučaj Harrella pokazuje da ovakva tehnologija može funkcionisati i u svakodnevnom životu, pružajući korisnicima veću autonomiju — od slanja mejlova i održavanja zaposlenja do ponovnog uspostavljanja intimne komunikacije s porodicom.
Pomozite nam da budemo bolji.




























