Antički hrast Major Oak u Sherwood Forestu, procenjen na do 1.200 godina, stručnjaci smatraju da je uginuo nakon proleća bez listova. RSPB i nezavisni stručnjaci ističu da su dugoročne strukturne intervencije, zbijanje tla usled velike posete i ponovljene vrućine i suše ključni faktori. Stablo će ostati na mestu kao prirodni spomenik i stanište, a iz njega su uzete sadnice koje se sade širom sveta. Naučene lekcije koristiće se za zaštitu drugih drevnih stabala.
Antički "Major Oak" iz Sherwood Foresta uginuo — stručnjaci navode kombinaciju faktora

Antički hrast poznat kao Major Oak u Sherwood Forestu, procenjen na do 1.200 godina i jedan od najvećih hrastova u Velikoj Britaniji, prema mišljenju naučnih stručnjaka je uginuo nakon što nije izlistao tokom ovog proleća.
Zašto se to dogodilo?
Organizacija RSPB (Royal Society for the Protection of Birds), koja upravlja šumom, navodi da nije moguće izdvojiti jedinstveni uzrok. Stručnjaci smatraju da je smrt drveta posledica složene kombinacije faktora: dugogodišnje "dobronamerne" strukturne intervencije na krošnji, intenzivan priliv posetilaca koji je doveo do zbijanja tla oko korena i posledice klimatskih promena — naročito ponavljanih talasa vrućine i suše.
Rana tehnološka i fizička potpora granama, iako je bila namenjena očuvanju stabla, mogla je doprineti promenama u njegovoj prirodnoj dinamici. Dugogodišnje pritiskanje tla nogama posetilaca smanjilo je prodiranje vode i dostupnost kiseonika i hranljivih materija korenu.
Klimatski uticaji i najnovije mere
Stručnjaci ukazuju na seriju toplih i suvih sezona — posebno leto 2022. kada su zabeležene rekordne temperature (oko 40°C) — kao dodatni stres koji je pogoršao stanje stabla. U junu 2025. konzervatori su koristili specijalnu opremu za navodnjavanje korenovog sistema u pokušaju da ublaže posledice visokih temperatura, ali to nije bilo dovoljno da zaustavi opadanje vitalnosti drveta.
Šta će ostati od Major Oaka?
RSPB je saopštila da će stablo ostati na mestu i dalje služiti kao važno stanište za ptice, insekte i druge vrste dok se postepeno raspada. Takva prirodna suša i truljenje starih stabala često otvaraju nove niše za biodiverzitet. Iz Major Oaka su uzete sadnice koje su posađene u različitim delovima sveta kako bi se nastavila njegova genetička i simbolička baština.
"Major Oak je više od 1.000 godina pružao inspiraciju i bio dom mnogim vrstama. Njegov gubitak je tragičan, ali lekcije koje smo izvukli su dragocene za zaštitu drugih drevnih stabala," rekao je Ed Pyne iz Woodland Trust-a.
Legende i javni značaj
Major Oak je dugo bio povezan s legendom o Robin Hudu; šuplji trup — nastao usled gljivičnih procesa — vekovima je hranio maštu posetilaca. Od 1970-ih drvo se više ne dodiruje direktno već se posmatra iza ograde, a mesto je postalo svetski poznata turistička atrakcija.
RSPB i partneri naglašavaju da su naučene lekcije iz dugotrajnog monitoringa i intervencija pri zaštiti Major Oaka ključne za buduće programe očuvanja starih stabala širom Britanije i šire.
Napomena: u izveštaju su korišćeni podaci i izjave RSPB-a, Woodland Trust-a i članova tima koji su pratili stanje stabla.
Pomozite nam da budemo bolji.


































