Tim sa Northwestern University otkrio je da GJ504b, poznat kao "Ružičasta planeta", ima oblake sastavljene od soli. Posmatranja teleskopa James Webb u trajanju od dva sata pokazala su prisustvo vodene pare, metana, CO2 i amonijaka, ali su modeli morali da uključe slane oblake da bi objasnili spektar. Otkriće otvara nove mogućnosti za proučavanje hladnijih egzoplanetskih atmosfera.
Ružičasta planeta GJ504b ima slane oblake — iznenađenje otkriveno James Webb teleskopom

Tim astronoma predvođen istraživačima sa Northwestern University otkrio je neočekivanu osobinu atmosfere objekta GJ504b, poznatog kao "Ružičasta planeta": oblake sastavljene od soli. Nalaz je objavljen u časopisu The Astronomical Journal i zasnovan je na infracrvenim posmatranjima teleskopa James Webb.
Kako je otkriće izvedeno
GJ504b je otkriven 2013. i klasifikovan je kao "pratilac planetarne mase" — može biti veliki egzoplanet ili mali smeđi patuljak koji orbitira zvezdu sličnu Suncu, udaljenu oko 57 svetlosnih godina od nas. Objekt ima procenjenu temperaturu od oko 550 °F (≈288 °C), što je relativno nisko za džinovsku planetu.
James Webb je u dve sata posmatranja zabeležio slab infracrveni spektar objekta. Analiza spektra otkrila je hemijske tragove vode (H2O), metana (CH4), ugljen-dioksida (CO2) i amonijaka (NH3). Ipak, posmatranja su imala smisla tek kada su istraživači u svoj atmosferski model uključili prisustvo slanih oblaka, što ukazuje da oblaci utiču na način na koji svetlost prolazi kroz atmosferu.
Zašto su slani oblaci važni
"Bili smo vrlo iznenađeni... generalno se ne primećuju potpisi oblaka na tim temperaturama," rekao je Aneesh Baburaj, vođa studije i postdoktorand na Northwesternovom Centru za Interdisciplinarna Istraživanja i Astronomiju.
Po objašnjenju istraživača, slani oblaci predstavljaju "srednji" tip oblaka u zavisnosti od temperature: na Zemlji su oblaci od vode, na Jupiteru su od amonijaka, dok vrlo vruće egzoplanete mogu imati oblake silikata. U temperaturnom opsegu GJ504b, voda i amonijak su pretopli ili prehladni za formiranje u gasnoj fazi oblaka, dok su silikati previše vrući — pa se umesto njih formiraju slani kondenzati.
Implikacije i dalja istraživanja
Procena mase objekta iznosi oko 25 puta masu Jupitera, a starost je procenjena na 2,5–4 milijarde godina, što doprinosi nižoj temperaturi. Otkriće pokazuje koliko je James Webb moćan alat za proučavanje hladnijih i slabije svetlećih objekata koje s tla teško uočavamo. Prema Baburaju, Webb će omogućiti detekciju još hladnijih objekata i proučavanje atmosferskih sastava sa višim odnosom metala prema vodoniku u odnosu na Sunce.
Ovo otkriće ne samo da proširuje naše znanje o mogućim vrstama oblaka izvan Sunčevog sistema, već i pomaže u boljem razumevanju razlika između egzoplaneta i smeđih patuljaka u temperaturnim i hemijskim uslovima njihove atmosfere.
Pomozite nam da budemo bolji.




























