Ugovor o visokim morima (BBNJ) stupio je na snagu 17. januara 2026. i prvi je obavezujući sporazum za zaštitu biodiverziteta izvan nacionalnih voda. Uvodi mehanizme za uspostavljanje zaštićenih morskih područja, obavezne procene uticaja i pravednu podelu koristi od morskih genetskih resursa. Implementacija zavisi od političke volje, tehnološkog nadzora i prve Konferencije Strana zakazane za januar 2027.
„Pripada Svima Nama“ — Kako Ugovor O Visokim Morima Menja Pravila Na Globalnim Vodama

Ugovor o visokim morima (BBNJ) stupio je na snagu 17. januara 2026. i predstavlja prvi obavezujući međunarodni sporazum posvećen očuvanju biodiverziteta u vodama izvan nacionalne jurisdikcije. Ta prostranstva, koja počinju izvan 200 nautičkih milja (oko 370 km) od obale, čine dve trećine svetskog okeana i skoro polovinu površine Zemlje.
Šta donosi novi ugovor
Ugovor uspostavlja jasne pravne procedure za uspostavljanje zaštićenih morskih područja (MPA) na visokim morima, uvodi obavezne procene uticaja na životnu sredinu pre pokretanja štetnih aktivnosti i predviđa mehanizme za pravednu podelu koristi od morskih genetskih resursa. Takođe obavezuje države na jačanje kapaciteta zemalja u razvoju da učestvuju u naučnim istraživanjima i upravljanju zajedničkim resursima.
Globalna pravda i pristup resursima
Novi sporazum donosi i element „okeanske pravde“: razvijenim državama i privatnim kompanijama neće više biti jedini korisnici genetskih resursa sa velikih dubina. Predviđen je okvir za deljenje koristi — finansijskih i naučnih — s državama u razvoju, kao i podrška njihovom učešću u istraživanjima.
„Pripada svima nama. Zato svi imamo odgovornost da se o njemu brinemo,“ — kaže Nathalie Rey, viša savetnica za strategiju u High Seas Alliance.
Primena i kontrola
Implementacija će zavisiti od političke volje, međunarodne saradnje i tehnološkog nadzora. Rey napominje da je nadzor teži zadatak, ali da satelitske tehnologije i napredne metode praćenja već omogućavaju efikasno praćenje aktivnosti, uključujući i ribarstvo, bez potrebe za stalnim prisustvom na moru.
Zašto je važan Mediteran
Ugovor je posebno relevantan za region kao što je Mediteran, koji zauzima manje od 1% svetskog okeana, a u njemu je zabeleženo oko 18% poznatih morskih vrsta. Fragmentirano upravljanje i kumulativni pritisci čine primenu sporazuma u ovom regionu jednim od najvažnijih testova njegove efikasnosti.
Proces do stupanja na snagu i naredni koraci
Pregovori su trajali više od dve decenije, uključujući preko 190 država; konačan tekst je postignut 2023. godine. Sporazum je skupio potrebnih 60 ratifikacija i stupio je na snagu brzo po međunarodnim standardima — u roku od dve godine. Do trenutka intervjua, 89 država ga je ratifikovalo. Francuska i druge države su igrale važnu ulogu u podsticanju procesa, uključujući promociju ugovora na UN-ovoj Konferenciji o okeanu 2025.
Prva Konferencija Strana (COP1) zakazana je za januar 2027. Tada će se formirati upravljačka tela, prihvatiti pravila procedure i definisati ključni procesi koji će odrediti ambiciju i efikasnost sprovođenja ugovora.
Rizici i mehanizmi zaštite
Postoji rizik da zaštićena područja postanu „papirni parkovi“ — zaštićena samo u dokumentima. Da bi se to sprečilo, ugovor predviđa mehanizme odlučivanja koji, za razliku od nekih međunarodnih sporazuma, omogućavaju glasanje o predlozima umesto potpune konsenzusne blokade. To smanjuje mogućnost da jedna država jednostrano zaustavi proglašenje zaštićenih oblasti.
High Seas Alliance, koalicija više od 80 organizacija, dobila je priznanje Earthshot Prize 2025 za doprinos postizanju ovog sporazuma — primer saradnje vlada, naučnika, autohtonih i lokalnih zajednica, mladih i civilnog društva.
Zaključak: Ugovor otvara put iz reči u delo: od pravnog okvira do konkretnih mera na moru, ali uspeh će zavisiti od brzine implementacije, međunarodne saradnje i političke i finansijske posvećenosti država članica.
Pomozite nam da budemo bolji.


































