Na Akiz Wildlife Farm zabeležen je redak slučaj u kojem je burmski piton dug oko 3 m progutao živog retikuliranog pitona tokom približno dva sata. Studija iz 2024. u Reptiles and Amphibians navodi da je najverovatniji uzrok teritorijalna borba, iako je na lokaciji bilo lakšeg plena poput pilića. Ovo je prvi dokumentovani slučaj burmskog pitona koji aktivno proguta retikuliranog pitona, a razlozi za uspeh manjeg pitona ostaju nejasni.
Neverovatno: Burmski piton progutao živog retikuliranog pitona na farmi

Na farmi Akiz Wildlife Farm zabeležen je izuzetno redak i šokantan događaj: burmski piton dug oko 10 stopa (približno 3 m) progutao je živog retikuliranog pitona tokom približno dva sata. Incident je dokumentovan i opisan u studiji objavljenoj 2024. godine u časopisu Reptiles and Amphibians.
Obe vrste — burmski (Python bivittatus) i retikulirani piton (Python reticulatus) — uglavnom vode samotnjački život i retko stupaju u direktan sukob. Ipak, kada se teritorije preklapaju, može doći do suprotstavljanja koje ponekad završava smrću jedne od životinja.
Šta se tačno dogodilo? Prema autorima studije, burmski piton je bio omotan oko većeg retikuliranog pitona, zatim je preuzeo kontrolu i počeo da ga guta. Sam proces gutanja trajao je otprilike dva sata. Istraživači navode da je ovo prvi dokumentovani slučaj u kojem je burmski piton aktivno napao i konzumirao retikuliranog pitona.
Mesto i kontekst: događaj se odigrao na Akiz Wildlife Farm. Ashikur Rahman Shome, koautor studije i ekolog sa Univerziteta Daka (Dhaka University), napomenuo je za LiveScience da na lokaciji ima mnogo pogodnijeg plena — na primer pilića — što čini izbor da napadnu jedni druge dodatno neobičnim.
"Na tom mestu ima dosta pilića. Oni su bolji obrok," rekao je Shome za LiveScience.
Mogući uzrok koji istraživači navode je konkurencija za teritoriju. Oba pitona su teritorijalna i retko koegzistiraju u direktnoj blizini osim tokom sezone parenja. Iako retikulirani pitoni obično imaju prednost zbog veće veličine i agresivnijeg ponašanja, ovaj slučaj pokazuje da manji burmski piton ponekad može ostvariti prednost — razlozi za to ostaju nejasni i predmet su daljih istraživanja.
Staništa i navike: retikulirani pitoni češće borave u vodenim staništima (potoci, reke, prašume), dok burmski pitoni preferiraju travnjake, močvare i šume. Zbog tih preferencija, susreti su u divljini relativno retki, ali kada se dogode, mogu rezultovati direktnom konkurencijom za resurse.
Zaključak: događaj je značajan jer prikazuje neuobičajeno ponašanje i prvi dokumentovani slučaj ove vrste interakcije. Koliko su takvi susreti česti u prirodi i pod kojim uslovima se dešavaju zahteva dodatna zapažanja i istraživanja.
Izvori: studija iz 2024. u Reptiles and Amphibians, izjava koautora Ashikur Rahman Shome za LiveScience, zapažanja sa Akiz Wildlife Farm.
Pomozite nam da budemo bolji.




























