Ukratko: MicroCT skeniranje holotipa retke šarke Pseudocerastes urarachnoides otkrilo je da "paukasti" vrh repa nije koštani izraslina, već sastav od izduženih i preoblikovanih krljušti koje služe kao mamac za ptice. Pršljenovi repa su normalni, ali kraći i pružaju veću fleksibilnost, što omogućava realistične, paukolike pokrete mamca. Nalaz ima važne implikacije za tumačenje fosila i razumevanje evolucije caudalnih mamaca.
Tajna „paukastog“ vrha repa retke šarke otkrivena: nije kost, već preoblikovane krljušti

U suvoj, nepristupačnoj klimi zapadnih Zagros planina u Iranu, naučnici su otkrili da ono što izgleda kao pokretni „pauk“ na vrhu repa retke šarke nije koštani izraslina, već sofisticirani mamac napravljen od izduženih i preoblikovanih krljušti.
Primerak ove vrste prikupljen je 1968. godine i dugo se smatrao anomalijom dok dodatni primerci iz 2003. i kasniji radovi nisu pokazali da je reč o uobičajenoj karakteristici vrste opisanе 2006. kao Pseudocerastes urarachnoides. Holotip iz 1968. danas se čuva u kolekciji Field Museum u Čikagu.
Šta su otkrili skenovi?
Tim predvođen Sarom Ruane (Field Museum) i dr Georgiosom Georgalisom (Poljska akademija nauka) upotrebio je MicroCT skeniranje u novom laboratoriju krajem 2024. da bi bez oštećenja proučio unutrašnjost vrha repa. Skenovi su pokazali da su pršljenovi u repu tipični za šarke i da u „paukastom" nastavku nema kostiju — mamac je isključivo sastavljen od izmenjenog mekog tkiva i krljušti.
„Svi koji vide rep misle da je reč o tumoru ili parazitu... Tek kada je prikupljen drugi primerak, pomislilo se: 'Možda je ovo norma za ovu vrstu.'" — Sara Ruane, Field Museum
Prethodno su paleontolozi i morfolozi pretpostavljali da bi neuobičajeni spoljašnji oblik mogao imati i koštanu osnovu, kao što se vidi kod nekih drugih zmija. Međutim, nalaz bez koštanih modifikacija podseća da fosilni ostaci često ne beleže fina meka tkiva i da na osnovu kostiju nije moguće uvek rekonstruisati sva spoljašnja svojstva životinja.
Funkcija i evolucija mamca
„Paukasto" pomeranje vrha repa imitira kratak, vijugav pokret pauka i efikasno mami ptičje grabljivice koje se hrane insektima. Analiza takođe ukazuje da su pršljenovi u tom delu repa kraći i suptilniji, što daje veću fleksibilnost i omogućava fino, realističko namimavanje mamca.
Stručnjaci veruju da je ponašanje mamljenja štucalo u predaka te se kod ove vrste razvilo u izuzetno formiran mamac — primer kako prirodna selekcija može precizno oblikovati oblik i ponašanje radi boljeg uspeha u lovu.
Autori studije napominju da buduća istraživanja mogu da se usmere na genetske mehanizme koji su omogućili transformaciju krljušti u ovakav tip mamca, kao i na posmatranje ponašanja u prirodnim uslovima kako bi se bolje razumela efikasnost i nastanak ove strategije.
Konceptualni i paleontološki značaj: Otkriće ističe ograničenja oslanjanja samo na koštane fosile pri rekonstrukciji izgleda i ponašanja izumrlih gmizavaca — neke ključne karakteristike mogle su biti potpuno nevidljive u fosilima.
Rezultati su objavljeni u časopisu The Anatomical Record, a studiju su vodili Ruane i Georgalis, uz doprinos drugih kolega iz oblasti herpetologije i paleontologije.
Pomozite nam da budemo bolji.


























