Detektovan H5N1 Klade 2.3.4.4b: 20. juna 2026. uginuli skua pronađen kod Esperancea potvrdio je prvi nalaz ove klade u Australiji. Virus je verovatno dopremljen morskim pticama sa subantarktičkih ostrva, a ranije je otkriven na South Georgia u oktobru 2023. Za sada nema detekcija u peradi, ali najveći rizik ostaje širenje ukoliko virus uđe u populacije pataka.
H5N1 Klade 2.3.4.4b Stigao U Australiju: Uginuli Skua Potvrđuje Proboj

Na udaljenoj obali Zapadne Australije, u Cape Le Grand National Parku blizu Esperancea, pronađen je smeđi skua koji je umirao — i time potvrđen dolazak vrlo patogenog soja ptičijeg gripa H5N1 iz klade 2.3.4.4b u Australiju. Laboratorijska potvrda stigla je 20. juna 2026. u CSIRO-ovom Australian Centre for Disease Preparedness.
Kako je virus stigao
Suprotno očekivanjima da će virus ući sjevera preko azijskih migracionih puteva, ova klada je došla sa juga: preneli su je morski pticji grabljivci sa subantarktičkih ostrva i iz regiona Antarktika. Prvi zabeleženi nalaz 2.3.4.4b u južnom Atlantiku bio je u smeđem skua na South Georgia u oktobru 2023, a virus se zatim širio ostrvo po ostrvo preko Južnog okeana. Do kraja 2025. zabeleženo je da je soj stigao na Heard Island i da je tamo usmrtio oko 13.000 mladunaca slonovskih foka (elephant seal pups).
Šta zna vlada i nadležne službe
U istom regionu zabeležen je i južni divovski petrel sa preliminarno pozitivnim nalazom, koji je poslat na potvrdu u referentnu laboratoriju. Vlada i nadležne službe izvestile su da za sada nema detekcija u peradi i nema dokaza o masovnim smrtnostima drugih vrsta na kopnu. Prema međunarodnim standardima (OIE), status Australije kao teritorije slobodne od bolesti u peradi za sada ostaje nepromenjen.
Zašto je ovo važno
Ovo je prva potvrda globalne panzootije clade 2.3.4.4b na australijskom tlu — soj koji je u proteklih nekoliko godina izazvao teške pomore ptica i morskih sisara širom sveta. Australska divlja fauna je visoko endemična i često prostorno ograničena, pa su potencijalne posledice za neke vrste posebno ozbiljne.
Najveći rizik: patke
Skuas i petreli su korisni kao sentineli jer se hrane leševima i lako se izlažu virusu, ali su manje verovatni da će sami započeti dugotrajnu cirkulaciju bolesti na kopnu. Ključno pitanje je da li će virus ući u populacije vodenih ptica, naročito pataka. Ako se uspostavi u patkama, širenje bi se značajno ubrzalo i rizici po divlje vrste i peradnu industriju bili bi mnogo veći.
Uticaj na peradarstvo i ljude
Australijski sektor peradarstva već je imao ozbiljne epizode avijarnog gripa (npr. 16 izbijanja visokopatogenog soja u peradi tokom 2024. i uklanjanje oko 1,8 miliona ptica). Dosad nema dokaza o prenosu ovog soja između ljudi. Međutim, svako uključivanje virusa u sisare — kao što su foke ili morski lavovi — predstavlja mogućnost dodatne adaptacije prema sisarskim organizmima, što dugoročno povećava rizik za ljude.
Šta očekivati i kako se pripremiti
Nadležni će nastaviti nadzor divljih ptica i peradi, pojačati testiranja i pratiti nove slučajeve. Za javnost: izbegavajte kontakt s uginulim ili bolesnim divljim životinjama i prijavite pronalaske veterinarskim ili nadležnim službama. Industrija peradi treba da pojača bioprotekciju na farmama i ograniči izloženost divljim pticama.
Zaključak: Detekcija uginulog skua potvrđuje proboj klade 2.3.4.4b u Australiju, ali prisustvo jedne ptice ne znači automatski da je virus široko uspostavljen. Ključno je pratiti da li će soj preći u populacije pataka — tada bi se situacija mogla brzo promeniti.
Pomozite nam da budemo bolji.




























