Genomska analiza 53 uzorka roda Lanmaoa pokazala je da Lanmaoa asiatica, gljiva iz Yunnana povezana sa viđenjima „malih ljudi“, ne sadrži gene za psilocibin ili iboteničnu kiselinu. Istraživači su identifikovali 1.515 odgovarajućih gena koji pomažu pri taksonomskoj klasifikaciji roda, a opisane su i dve nove vrste: L. fallax i L. carbonilivor. Nalaz sugeriše da bi za halucinacije mogao biti odgovoran nepoznati sekundarni metabolit, što otvara put za dalja hemijska i klinička istraživanja.
Gljiva koja izaziva viđenja „malih ljudi“ nema gene za poznate psihodelike — mogla bi skrivati novi spoj

Ako ste pojeli divlju gljivu i iznenada počeli da viđate vrlo male ljude oko sebe, logično bi bilo pomisliti da se radi o nekom poznatom psihodeliku. Međutim, nova genomska analiza ukazuje da to nije slučaj sa vrstom Lanmaoa asiatica, lokalno poznatom kao jian shou qing, koja se prodaje na pijacama u pokrajini Yunnan u jugozapadnoj Kini.
Upravo nedovoljno termički obrađena L. asiatica povezuje se sa učestalim slučajevima halucinacija u Yunnanu: bolnice te regije prijavljuju desetine takvih incidenata godišnje. Najkarakterističniji simptom su tzv. lilliputijske halucinacije — žive vizije minijaturnih ljudi — ali su zabeleženi i vrtoglavica, auditivne halucinacije i mučnina.
Šta su otkrili naučnici?
Mikolozi sa Univerziteta u Juti, Colin Domnauer i Bryn Dentinger, sekvencirali su genomske podatke 53 uzorka iz roda Lanmaoa. Iako su očekivali da bi odgovorni spoj mogao biti poznati gljivarski halucinogen, analiza nije pronašla gene poznate za biosintezu psilocibina ili ibotenične kiseline.
„Rudarenje biosintetskih gena u genomu L. asiatica nije dalo bliska poklapanja sa bilo kojim genima poznatim za proizvodnju psihoaktivnih supstanci iz gljiva,“ navode autori u radu.
To upućuje na mogućnost da je uzrok specifičnih halucinacija do sada neidentifikovani sekundarni metabolit — novi bioaktivni spoj koji još nije opisan.
Širi doprinos studije
Pored eliminisanja poznatih psihodelika kao uzročnika, studija je identifikovala 1.515 odgovarajućih gena među izabranim uzorcima, što pomaže u definisanju taksonomije roda Lanmaoa. Autori su utvrdili ukupno 17 priznatih vrsta u rodu, uključujući četiri ranije nepoznate; dve nove vrste nazvane su Lanmaoa fallax i Lanmaoa carbonilivor.
Genomski i filogenetski podaci iz studije omogućavaju preciznije mapiranje evolucije roda, ali i potencijalne reklassifikacije postojećih primeraka. Istraživači ističu da su vrste iz roda Lanmaoa često trgovane kao jestive gljive, što povećava rizik od pogrešne identifikacije i predstavlja javnozdravstveni problem.
Moguće posledice i dalje istraživanje
Otkrivanje novog bioaktivnog spoja unutar L. asiatica moglo bi imati implikacije za farmaceutsku nauku i razumevanje kako pojedini spojevi utiču na ljudsku percepciju. Autori pozivaju na dalje hemijske analize i toksikološka ispitivanja kako bi se identifikovao odgovorni metabolit i razjasnio mehanizam delovanja.
Upozorenje: konzumacija divljih gljiva koje nisu sigurno identifikovane može biti opasna. Ovaj rad ne znači da je Lanmaoa asiatica bezbedna za jelo; naprotiv, nedovoljno termički obrađene ili pogrešno identifikovane gljive mogu izazvati ozbiljne neželjene efekte.
Studija je objavljena u časopisu Mycologia. Autori su Colin Domnauer i Bryn Dentinger (Univerzitet u Juti) i saradnici.
Pomozite nam da budemo bolji.




























