Studija Univerziteta u Cirihu pokazuje da domaće koze, slično maloj deci i psima, mogu pratiti smer ljudskog glasa kako bi pronašle nagradu. Eksperiment je obuhvatio 29 koza u azilu u Ujedinjenom Kraljevstvu i po 12 proba, a koze su izabrale punu kantu u 60% slučajeva kada je glas bio usmeren prema njoj. Šimpanze uglavnom nisu pokazale ovu sposobnost, osim jednog primerka odgajanog među ljudima, što ukazuje na ulogu domestikacije ili rane izloženosti ljudima.
Koze Prate Ljudski Glas Kao Bebe i Psi — Istraživanje Otkriva „Vokalno Pokazivanje”

Nova studija objavljena u časopisu Royal Society Open Science otkriva da domaće koze mogu pratiti smer ljudskog glasa kako bi pronašle nagradu — ponašanje koje su do sada pokazivale samo mala deca i psi.
Kako je eksperiment izveden
Istraživači sa Univerziteta u Cirihu testirali su 29 domaćih koza u azilu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prvo su životinje upoznali sa osnovnom postavkom: dve identične kante postavljene s obe strane drvenog ekrana, dok je jedan istraživač stajao iza ekrana i, dok je jedna kanta bila punjena, zvao koze po imenu dok su posmatrale.
Nakon toga sproveli su tri varijante testa u kojima su kante punjene bez posmatranja koza. U prvoj varijanti skrivani istraživač je stajao bliže praznoj kanti, ali je uzbuđenim i veseljem intonacijom govorio u smeru pune kante. U drugoj varijanti istraživač je bio tih, a u trećoj je okrenuo leđa ekranu i govorio u suprotnom smeru.
Svaka koza je bila oslobođena da izabere jednu od kanti, a istraživači su sproveli po 12 proba kako bi zabeležili ponašanje i izbore životinja.
Rezultati
Koze su, u proseku, birale kantu sa poslasticom u 60% slučajeva kada je skriveni istraživač govorio uzbuđenim glasom u pravcu te kante. Kada je istraživač ćutao, uspeh je iznosio 47%, a kada je govorio okrenut od obe kante — 49%. Autori zaključuju da nenaučene domaće koze mogu koristiti smer nevidljivog ljudskog glasa da lociraju nagradu.
Šta to znači za domesti-kaciju i komunikaciju
Metodologija istraživanja bila je ista kao u ranijim studijama na ljudskoj deci, psima i šimpanzama. Deca i psi su pokazali sličnu sposobnost, dok šimpanze u većini istraživanja nisu — izuzev jednog primerka koji je odgajan u ljudskom domaćinstvu. To sugeriše da rani kontakt sa ljudima ili domestikacija mogu igrati važnu ulogu u razvoju ove veštine.
„Mislim da je važno da bolje razumemo kako oni doživljavaju svet — to je korisno i za nas i za njih”, rekao je dr Stuart Watson, prvi autor studije.
Prethodna saznanja i sledeći koraci
Ranija istraživanja pokazala su da koze prate i neverbalne ljudske signale (npr. pokazivanje prstom), razlikuju emocije u ljudskom glasu i preferiraju pozitivne ljudske mimike. Tim planira da u budućnosti ponovi slične testove sa divljim kozama kako bi utvrdio da li je ova sposobnost rezultat domestikacije ili urođena osobina vrste. Takođe žele da istraže da li koze prate smer vokalizacija i kod sopstvene vrste.
Zaključak: Otkriće pokazuje da je vokalno usmeravanje — oblik „vokalnog pokazivanja” — prisutno i kod nekih pripitomljenih životinja i može pomoći da bolje razumemo veze između domestikacije, ranog izlaganja ljudima i socijalne komunikacije životinja.
Pomozite nam da budemo bolji.



























