Istočna vlada Libije zabranila je ulazak državljanima Sudana, Eritreje, Etiopije i Somalije u nastojanju da ograniči odlazak migranata ka Evropi. Zabrana važi za kopnene, morske i vazdušne ulaze, uz izuzetke za diplomate i zdravstvene i obrazovne radnike. UN procenjuju da u Libiji boravi preko 900.000 migranata i izbeglica, a brojni izveštaji ukazuju na teške zloupotrebe u centrima za pritvor. Stručnjaci upozoravaju da mera može povećati rizike za migrante i potaknuti opasnije rute.
Istočna vlada Libije zabranila ulazak državljanima Sudana, Eritreje, Etiopije i Somalije — mera protiv migrantskog talasa

Vlasti koje deluju iz istočnog dela podeljene Libije u utorak su uvele zabranu ulaska za državljane Sudana, Eritreje, Etiopije i Somalije, u pokušaju da smanje priliv migranata koji s severne libijske obale pokušavaju da stignu do Evrope.
Saopštenje vlade navodi da su državljani navedenih zemalja „zabranjeni od ulaska na teritoriju Libije kroz sve kopnene, morske i vazdušne luke“. Kao izuzeci pomenuti su diplomate i radnici u sektorima zdravstva i obrazovanja.
Libijska obala i dalje je jedan od glavnih polaznih punktova za krijumčare koji ljude naguravaju u male i nesigurne čamce. Hiljade migranata stradaju tokom opasnih prelaza preko Sredozemnog mora, a mnoge plovila redovno presreću i vraćaju u Libiju.
Pravni i humanitarni kontekst
Prema podacima Ujedinjenih nacija, u Libiji se nalazi više od 900.000 migranata i izbeglica, pri čemu su Sudanci najbrojnija grupa. Mnogi od njih teže ka Evropi, ali ih često vraćaju nadležni organi.
Amnesty International izveštava o masovnim racijama i hiljadama privedenih, dok su centri za pritvor pod upravom vlasti predmet brojnih optužbi za zloupotrebe. Istražitelji angažovani od strane UN navode da su prisilni rad, batinanje, silovanja i mučenja u nekim pritvornim objektima dostigli nivo koji se kvalifikuje kao zločini protiv čovečnosti.
Moguće posledice zabrane
Stručnjaci upozoravaju da ovakve zabrane mogu imati dvostruki efekat: sa jedne strane, privremeno smanjenje broja pokušaja prelaska, a sa druge, povećan rizik da migranti potraže opasnije rute ili postanu lak plen krijumčara. Takođe postoji bojazan da će osobe kojima je uskraćen zakonit ulazak biti prepuštene nezakonitim ili opasnim aranžmanima.
Libija je posle svrgavanja lidera Moamera Gadafija 2011. godine ostala podeljena i danas funkcionišu dve paralelne vlasti — jedna sa sedištem na zapadu, a druga na istoku zemlje — što dodatno komplikuje koordinaciju migracione i humanitarne politike.
Napomena: Odluke kao što je ova imaju značajne humanitarne i pravne implikacije i prate ih zahtevi za većom međunarodnom pažnjom i zaštitom ranjivih grupa.
Pomozite nam da budemo bolji.




























