Deca iz kampa Dheisheh opisuju kako česte izraelske racije prekidaju njihovu svakodnevicu i ostavljaju trajne psihološke posledice. UN izveštaj navodi skoro 7.500 racija na Zapadnoj obali u prvih devet meseci 2025. i desetine hiljada ubijene i ranjene dece, pretežno u Gazi. Stručnjaci upozoravaju na pojam kontinuiranog traumatskog stresa, a oporavak dece zavisi od stabilnosti koju okupacija ugrožava.
„Naš život staje”: Deca iz kampa Dheisheh o tome kako racije razaraju detinjstvo

U uskim sokacima izbegličkog kampa Dheisheh troje dece opisuje kako česte racije izraelske vojske prekidaju njihove živote, ostavljaju strah i dugotrajne posledice na njihovo zdravlje i svakodnevicu.
Svedočenja dece
Yanal, 14, koji govori arapski, engleski i španski, priseća se fudbalske utakmice koju su prekinuli vojnici: „Život u kampu je složen — nema gde da pobegneš.”
Mustafa, 13, priča o raciji dok je išao kod dede: „Bili smo usred vatre” — opisuje ispaljivanje živih metaka i suzavca. Njegova sestra Diyar, 12, se priseća časa klavira prekinutog vojnim ulaskom: „Kad god vojska dođe, biće suzavca... naš život staje.”
Petogodišnja Khour Hammad priseća se noći kada su vojnici došli po njenu majku; oba roditelja su joj danas u pritvoru. Držeći porodičnu fotografiju, pokušava da opiše gubitak i nadu: „Hoću da ceo svet vidi moju sliku i izbavi moju mamu i tatu.”
Šira slika i UN izveštaj
Prema izveštaju Nezavisne međunarodne komisije Ujedinjenih nacija o okupiranoj palestinskoj teritoriji, izraelske snage su u prvih devet meseci 2025. izvele skoro 7.500 racija na Zapadnoj obali — oko 27 dnevno, što predstavlja povećanje od 37% u odnosu na isti period 2024. Izveštaj navodi da je najmanje 20.179 palestinske dece ubijeno i više od 44.000 ranjeno širom okupiranih teritorija, pri čemu većina žrtava potiče iz Gaze. Izveštaj dokumentuje i ubistva, masovna hapšenja, mučenja, seksualno nasilje i napade na škole i bolnice.
Komisija takođe navodi da su uslovi koje stvara okupacija oblikovali „mehanizam dugoročne dominacije, potčinjavanja i ugnjetavanja”, a u Gazi je iznet i zaključak da je namerno ciljanje dece deo radnji koje predstavljaju genocidnu dimenziju sukoba.
Mentalno zdravlje i kontinuirani traumatski stres
Psiholozi, među njima i Lemis Farraj iz organizacije Shorouq u Dheishehu, upozoravaju na pojam kontinuiranog traumatskog stresa: umesto jedinstvenog događaja od kojeg se dete može oporaviti, radi se o stalnom nizu šokova i očekivanju novih racija. Posledice uključuju poremećaje ponašanja, regresiju stečenih veština, pojačanu startle-reakciju i trajnu nesigurnost.
U Zapadnoj obali raste i nasilje naseljenika prema deci, a škole su meta: prema izveštaju, 85 škola su pod nalozima za rušenje ili zabranu radova, dok su mnoge druge zatvarane ili napadane.
Šta je potrebno za oporavak
„Oporavak od traume zavisi od stabilnosti: porodične podrške, školovanja, bezbednih prostora i predvidive rutine — sve to je narušeno pod okupacijom,”
Deca iz Dheisheha pokazuju kako kontinuirana nesigurnost i nasilje utiču na generacije: trauma se prenosi s roditelja na decu, a istorijska iskustva Nakbe dodatno produbljuju osećanje gubitka i prisilnog raseljavanja.
Zaključak: Svedočanstva dece i nalazi UN komisije ukazuju na ozbiljne i dugoročne posledice koje racije i okupacija imaju na bezbednost, zdravlje i budućnost palestinske dece, dok psiholozi upozoravaju da bez stabilnosti nema efikasnog oporavka.
Pomozite nam da budemo bolji.



























