Studija na miševima pokazuje da 30-minutna lokalna optička stimulacija mozga može imitirati ritam dubokog sna i pomoći u konsolidaciji pamćenja. Miševi sa stimulacijom nakon uskraćivanja sna postigli su rezultate slične naspavanim životinjama, dok su ne-stimulirani lošije prošli. Metoda još nije testirana na ljudima, ali slični spori moždani talasi kod ljudi otvaraju mogućnost razvoja manje invazivnih terapija. Studiju je finansirao NIH.
Kako „prevariti“ mozak: Optička stimulacija imitira dubok san i popravlja pamćenje kod miševa
Experts are one step closer to finding a way to trick your brain into thinking you slept
Nova studija na miševima pokazuje da kratka, lokalna optička stimulacija mozga može imitirati ritam dubokog sna i delimično nadoknaditi posledice uskraćivanja sna.
U eksperimentu su istraživači u mozgove miševa implantirali tanke optičke kablove koji su tokom 30 minuta emitovali ritmičke svetlosne impulse. Stimulisani region reprodukovao je spore moždane talase karakteristične za dubok san, dok su životinje namerno držane budnim kako bi se testirala efikasnost metode u uslovima nedostatka sna.
Most Americans don’t get enough sleep. New research on the brains of mice could help fight the effects of sleep deprivation (Getty Images/iStock)
"U suštini, prisiljavamo spavanje u lokalnoj regiji mozga. Dok taj deo učvršćuje sećanja i obnavlja sposobnost učenja, drugi delovi ostaju budni i povezani sa okolinom", izjavila je dr Chiara Cirelli, profesorka psihijatrije na University of Wisconsin–Madison.
"Delfini rade nešto slično — spavaju samo jednom hemisferom mozga u isto vreme", dodala je.
Rezultati su pokazali da su stimulisani regioni imali smanjen intenzitet sporih moždanih talasa — pokazatelja dubokog sna — i da su miševi koji su primili bilateralnu stimulaciju posle uskraćivanja sna pokazali performanse u testovima pamćenja slične dobro naspavanim životinjama. Miševi koji nisu dobili stimulaciju bili su "značajno lošiji", kako navodi NIH.
Moždani talasi su električni impulsi koje neuronske mreže proizvode tokom različitih stanja budnosti i sna; usporeni (spori) talasi povezani su sa procesima restauracije i konsolidacije memorije. Autori studije napominju da su slični spori talasi uočeni i kod ljudi i pacova dok su budni, što otvara mogućnost da se efekat prenese na ljude uz manje invazivne tehnologije.
Future research aims to address whether this could be a beneficial implant in humans, too (AFP via Getty Images)
Međutim, važno je naglasiti da tehnika još nije ispitana kod ljudi i da su trenutni rezultati preliminarni. Potrebne su dalje studije kako bi se ocenila bezbednost, efikasnost i mogući dugoročni efekti pre primene kod ljudi.
Širi kontekst
Većina odraslih u SAD ne spava preporučenih 7–9 sati, a prema American Academy of Sleep Medicine oko 25–30 miliona Amerikanaca prijavljuje nesanicu. Hronična nesanica može biti povezana sa respiratornim, gastrointestinalnim ili neurološkim poremećajima i povećava rizik od srčanih bolesti, hipertenzije i dijabetesa tipa 2.
"Ovo istraživanje dodatno dekodira zašto spavamo i kako učimo, što nas približava razumevanju kako bolje sprečiti i lečiti kognitivni pad", izjavila je Amy Bany Adams iz NIH.
Studiju je finansirao National Institutes of Health (NIH). Iako otkriće ima potencijal, prevođenje ovakvih metoda na ljude zahteva razvoj manje invazivnih načina stimulacije i opsežna klinička ispitivanja.
Pomozite nam da budemo bolji.
