EU prosečno koristi 5,8% obnovljivih slatkovodnih resursa, ali razlike među državama su velike. Kipar je najugroženiji (72% godišnje, letnji vrh 92%), dok Malta leti dostiže 67% iskorišćenosti. EEA upozorava da će klimatske promene i suše pogoršavati nestašice vode do najmanje 2030. godine, a problemi pristupa često su povezani i sa zastarelom infrastrukturom.
Talasi vrućine: Koje zemlje EU su na ivici nestašice vode?

Prosečna iskorišćenost obnovljivih slatkovodnih resursa u Evropskoj uniji iznosi oko 5,8% (glečeri, podzemne vode, reke i jezera), ali taj prosek skriva dramatične razlike među državama.
Gde je najkritičnije?
Kipar je u najtežoj situaciji: godišnja iskorišćenost iznosi oko 72%, dok tokom leta dostiže i do 92%, prema podacima Eurostata i Evropske agencije za životnu sredinu (EEA). Za poređenje, država ulazi u zonu upozorenja kada iskorišćenost pređe 20%.
Malta beleži oko 33% godišnje iskorišćenosti, sa letnjim skokom do 67%. Slični letnji pritisci vide se i u Grčkoj (37%), Rumuniji (34%), Portugalu (31%), Italiji (27%) i Španiji (26,5%).
Uzroci i posledice
EEA upozorava da će klimatske promene i učestale suše verovatno pojačati frekvenciju, intenzitet i uticaj nestašica vode bar do 2030. godine. Pored prirodnih faktora, problemi pristupa bezbednoj vodi često su posledica zastarele infrastrukture i slabih sistema snabdevanja, što je posebno vidljivo u zemljama kao što su Bugarska, Mađarska, Hrvatska i Irska.
Izveštaj EEA "Overheated and Underprepared" ukazuje da oko 1 od 10 građana EU ima poteškoća da dobije dovoljno sigurne i čiste vode. Najteže pogođene zemlje prema pristupu vodi su Kipar (36,5%) i Grčka (31,5%).
Šta se radi
Na Kipru vlasti apeluju na uštede (npr. cilj uštede od oko 10% dnevne potrošnje), ubrzano grade desalinizacione fabrike i planiraju javne kampanje za racionalno korišćenje. Evropske i nacionalne politike sve više naglašavaju kombinaciju mera: ulaganje u infrastrukturu, poboljšanje efikasnosti u poljoprivredi, reciklažu i preradu otpadnih voda, te bolju upravljačku saradnju.
Zaključak
Podaci pokazuju da EU nije jedinstveno bezbedna kada je reč o vodi — dok je prosečna iskorišćenost niska, pojedinačne države su veoma izložene riziku, posebno u letnjim mesecima i u turističkim područjima. Rešenja zahtevaju istovremeno ulaganja u mreže za snabdevanje, tehnička rešenja kao što su desalinizacija i prerada otpadnih voda, i politike prilagođene klimatskim promenama.
Pomozite nam da budemo bolji.


































