Studija objavljena u Environmental Research povezuje povišene nivoe PFAS hemikalija u krvi sa većim šansama za multiplu sklerozu, pri čemu je najjači signal zabeležen za PFHxS. Istraživanje od 439 učesnika pokazalo je da najviši nivoi PFHxS koreliraju sa više od 3,5x većom verovatnoćom MS-a; efekat je izraženiji kod žena. Autori upozoravaju da to ne dokazuje uzročnost i pozivaju na dodatna istraživanja i strože regulative.
Viši nivoi 'večnih' PFAS hemikalija u krvi povezani s većim rizikom od MS — posebno kod žena

Novo istraživanje sugeriše povezanost između određenih PFAS hemikalija u krvi i većeg rizika od multiple skleroze (MS), s najsnažnijim signalom kod žena.
Šta je studija pokazala
Rad objavljen u avgustovskom izdanju časopisa Environmental Research analizirao je 439 učesnika iz SAD i mereno je prisustvo triju PFAS supstanci u krvi: PFHxS, PFOA i PFOS. Najizrazitiji nalaz odnosio se na PFHxS — učesnici sa najvišim nivoima imali su više od 3,5 puta veću verovatnoću da imaju MS u poređenju sa onima sa najnižim nivoima.
Autori navode da su povišeni nivoi PFHxS povezani sa oko 53% većom verovatnoćom MS-a u celokupnoj grupi i sa 56% većom verovatnoćom među ženama. Takođe su izvestili da je najviša grupa po nivou PFOA imala približno 2,6 puta veću verovatnoću bolesti. Za muškarce su rezultati bili slabiji i označeni kao „neprecizni”.
Šta ovo znači
Važno je naglasiti da studija ne dokazuje uzročnost — rezultati ukazuju na povezanost, a ne na direktno izazivanje bolesti. Ipak, nalaz doprinosi rastućem broju dokaza da PFAS mogu predstavljati rizik po zdravlje, posebno u kontekstu imuniteta i hroničnih bolesti.
Dr David Hafler (Yale), koji nije učestvovao u studiji, podseća da je MS bolest nastala interakcijom stotina genetskih varijanti i faktora iz okoline (npr. vitamin D, pušenje, BMI, so) i da postoje jaki dokazi da Epstein–Barr virus pokreće bolest kod genetski osetljivih individa. On ocenjuje da studija predstavlja dodatnu liniju dokaza o PFAS kao mogućem okolinskom faktoru rizika.
Širi kontekst i praktični saveti
PFAS (poznate i kao „večne hemikalije”) se koriste u mnogim proizvodima — neprianjajuće posuđe, vodootporna odeća, tretirani tekstil i delovi elektronskih uređaja — i zbog hemijske stabilnosti dugo opstaju u okolini i organizmu. Pitanja o prisustvu PFAS u pijaćoj vodi i dalje su aktuelna, a regulative se razlikuju i često su predmet revizije.
Praktične mere za smanjenje izloženosti uključuju ograničavanje upotrebe proizvoda označenih kao vodootporni/otporni na mrlje kada postoji alternativna opcija, proveru etiketa i upotrebu filtera za vodu koji su sertifikovani za uklanjanje PFAS ako su prisutni u lokalnom vodovodu. Stručnjaci pozivaju na bolje testiranje, strože regulative i dodatna istraživanja, uključujući laboratorijske imunološke studije, da bi se utvrdili mehanizmi i stvarni rizici.
Zaključak: Jedna epidemiološka studija ne menja kliničku praksu, ali upućuje na potrebu za većom pažnjom prema PFAS izloženosti i daljim istraživanjima, naročito zbog moguće većeg uticaja na žene.
Pomozite nam da budemo bolji.

































